HORSCH razvija različite aspekte autonomnog upravljanja
U pet kratkih izjava, Michael i Philipp Horsch opisuju što se podrazumijeva pod autonomijom, koji tehnički zahtjevi su neophodni, kako se ta tema razvila u HORSCH-u i šta će još biti neophodno u budućnosti.
Michael Horsch: Prvi koraci ka autonomiji – to je sigurno bilo početkom 2000-ih, kada smo kupili prvi GPS sustav za upravljanje od AutoFarma za HNG. Tada je to bio prvi RTK sustav iz SAD s kojim smo mogli upravljati u centimetarskom opsegu točnosti. Kad se to dogodilo, pomislili smo u sebi: ako je tako nešto moguće, onda je moguće i voziti autonomno. Međutim, tada od projekta nije bilo ništa. Kupovinom ogledne farme AgroVation u Češkoj, imali smo priliku da se bavimo CTF-om i planiranjem stalnih tragova. Prvobitno je započeto s agronomske točke gledišta, brzo smo shvatili da je CTF prvenstveno pitanje planiranja. Ovo je bio još jedan korak ka autonomiji.
Philipp Horsch: Mnoge stvari koje se danas podrazumijevaju pod pojmom autonomija bih ja radije opisao kao automatizaciju. Uzmimo za primjer traktor koji vozi sa GPS-om i može sam obavljati okretanje – to je u početku samo korak automatizacije, jer još uvijek imate nekoga tko sjedi u kabini stroja i upravlja njime. Autonomija znači zapravo vožnju bez vozača. A tu su i druga vozila, tj. bez kabine na vozilu. I veoma je važno da automatizacija dođe prije autonomije. Ovo je definitivno prvi korak. Ovdje smo u međuvremenu prešli dug put, pošto je automatizacija već godinama važna tema. No, od potpune autonomije nas dijeli još puno prepreka.
Philipp Horsch: Da bi smo danas mogli raditi polu-autonomno, potrebne su nam tri stvari: prvo postoji sustav planiranja stalnih tragova. Onda nam je potreban „Geofencing“ tj. digitalna ograda. I treće je pitanje sigurnosti. To danas rješavamo tako što na terenu imamo „vozača“ s daljinskim upravljačem, čiji je zadatak praćenje i interveniranje u hitnim slučajevima. Daljinski upravljač ima domet do 500 m. Ova tri aspekta su važna da bismo mogli brzo polu-autonomno izaći na parcelu i biti sigurni. Sljedeći korak su onda logično senzori, kako bi se stroj mogao nadgledati, kao što je detekcija zagušenja itd. tehnički radimo na različitim konceptima, jer trenutno ne znamo šta će gdje raditi. Ono što znamo je da na parcelu moramo izaći sa različitim konceptima, vježbamo odn. učimo i razvijamo. Definitivno smo otvorenog uma.
Michael Horsch: Još jedna ozbiljna stvar su aktualni zakoni. U ovom trenutku zakonodavna vlast ne pravi razliku između ceste i proizvodne površine, već ih tretira jednako. Jedina razlika je što se po cesti vozi mnogo brže i to uz ostale učesnike u prometu. Postoji velika potreba za novom definicijom i pritisak javnosti da se konačno stvore okvirni uvjeti. Ako razdvojimo cestu i proizvodnu površinu, onda ćemo brže krenuti u akciju. Sljedeća točka je mogućnost homologacije koncepta sigurnosti odnosno sustava kamera, radara i lidarskih sustava. Nadamo se da će se sigurnosni sustavi dalje razvijati u idućih nekoliko godina kako bi mogli biti homologirani, jer su tehnički daleko odmaknuli. Trenutno imamo sve što je potrebno za testiranje i integraciju u radni proces.
Michael Horsch: Generacija kojoj pripadam, koja voli potpuno klimatizirane kabine i blistavu haubu se bliži kraju. Sljedeća generacija sada ima 14 do 18 godina, već preuzima polako kormilo, i odrasla je digitalno. Urođeno im je rukovanje ekranima osetljivim na dodir, pametnim telefonima i tabletima. Mladi upravljaju svime što se kreće potpuno intuitivno i bez čitanja uputstva za upotrebu. Korisnici su već tu. Mi moramo ispuniti zahtjeve.