Novi duh
Pauline i Paul-Henri Leluc zapravo dolaze iz trgovačke i novinarske struke. Prije 14 godina su se vratili poljoprivredi. Odlučili su se ne samo za komplicirane, već i za izvanredne proizvode, npr. vodku. terraHORSCH piše o avanturi dvoje sanjara, koji savladavaju sve prepreke.
Povijest njihove obitelji, nastavak biznisa i želja da svojoj djeci pruže ispunjen život – to su bili razlozi zašto je Paul-Henri Leluc 2007 preuzeo gospodarstvo svog djeda u francuskoj regiji Beauce. „Za mene je povratak u Faronville povratak načinu života koji nas vraća našim korijenima. Tako je moguće raditi ono što želimo za našu djecu: da živimo na gospodarstvu, da tamo imamo svoj posao, da radimo ono što nas ispunjava, ali prije svega da stvorimo nešto trajno na licu mjesta, ne samo na našim proizvodnim površinama, već i u društvu. Naše gospodarstvo je više od poslovnog projekta. Radi se o holističkom razmišljanju i ravnoteži.“
Paul-Henri Leluc pridaje veliku važnost međuljudskim odnosima. On to prenosi na svoje zaposlene i na pripravnike, a to mu je također važno i u odnosu s klijentima. Pored toga, njegova radoznalost ga pokreće i motivira da nastavi sa razvojem stvari.
Proširenje plodoreda
Prije mnogo godina, plodored je bio dosta skroman. Sastojao se od pšenice, šećerne repe i jarog ječma. Cikla je bila glavna kultura, uzgajala se svake tri godine, a ponekad i svake dvije. Razvile su se bolesti, a prinosi su izuzetno pali. Nametnici odnosno crvi i rhizoctonia su nanosili ogromnu štetu. Bilo je problema i s korovom poput pepeljuge, tako da je za njeno suzbijanje bilo neophodno obaviti pet prskanja herbicidima. Čak ni tako nije bilo moguće održati usjeve čistim. S ukidanjem kvote za šećernu repu, Paul-Henri Leluc je konačno shvatio da je vrijeme za novu strategiju za budućnost. On kaže: „Okvirni uvjeti u poljoprivredi se stalno mijenjaju. Uvijek im se moramo prilagođavati.”
Tako je počeo širiti plodored i istovremeno smanjuje obradu zemljišta. „Imao sam nekoliko ciljeva: da smanjim pritisak korova i štetočina, uštedim troškove, saniram svoje zemljište, dodam hranjive tvari i prestanem s uzgojem šećerne repe, jer je jednostavno bio previše rizičan. Počeo sam sa plodoredom koji se sastojao od pšenice, ječma, krumpira i kukuruza. Pritom sam uvijek uključivao međuusjeve. Da bih stimulirao stvaranje humusa, poslije svake žetve posijao sam mješavinu facelije, slačice, suncokreta, boba i rotkvice. Ova mješavina stvara biljne ostatke, osigurava bolju strukturu tla zahvaljujući razgranatom korijenovom sustavu i osigurava tlu i sljedećoj biljnoj kulturi hranjive tvari nakon zaoravanja. Prednost je u niskim troškovima, koji se kreću od 55 €/ha.
Moj pristup je zasnovan na najvećoj mogućoj koristi, ali i također mnogo ovisi o vremenskoj prognozi. Cilj je uvijek optimizirati prinose i upravljanje hranjivim tvarima. Na primjer, nikada neću sijati pšenicu za pšenicom ako se privremeni usjev nije mogao razviti u skladu s tim.“
Pauline Leluc je odgovorna za marketing i administrativne poslove. 
Na proizvodnim površinama Paul-Henri Leluca žitarice se siju direktnom sjetvom uz pomoć Avatara 12 SD.
Odgovarajuća mehanizacija
„Naš Avatar 12 SD se savršeno uklapa u našu strategiju konzervacijske poljoprivrede. Ova sijačica je jeftinija po metru radne širine od osmometarskog modela, može sijati na 25 cm i postoji mogućnost smanjenja količine sjemena na 300-350 zrna po metru kvadratnom kako bi se smanjio pritisak bolesti kod durum pšenice. Ako moja kalkulacija ne uspije, vrijednost preprodaje je u svakom slučaju osigurana. Na kraju krajeva ne riskiram kupovinom ovog stroja: ako radi posao, zadržaću je. Ako ne radi što sam zamislio, mogu je prodati bez većeg gubitka vrijednosti.
S obzirom da se diskovi i ulagači sijačice za direktnu sjetvu dopunjuju, imamo i HORSCH Sprinter 8 CO s uskim radnim tijelima za ljetnju sjetvu međuusjeva direktno u strnjak. Ove sijačice su važan dio naše strategije za uštedu vremena. Time također povećavamo kvalitetu obrade na površinama s krumpirom i za proizvodnju alkoholnih pića. Krumpir ima doduše veću maržu doprinosa od pšenice, ali je rizik previsok u konzervacijskoj obradi zemljišta. Kontakt biljnih ostataka i ljuske je uzrok bolesti.“ Kukuruz se sije „strip-till“ metodom.
Temeljne promjene
Godinu dana je Paul-Henri radio na konvencionalni način, ali je ubrzo primjetio da se samo vrti u krug. Stoga je pogurao prodaju krumpira. „Susjed mi je ponudio ugovor po hektaru, ali sam ja to odbio. Želio sam da sam proizvodim svoj krumpir, a zatim da ga prodajem.“ Godinu dana kasnije, kada je shvatio kako sustav funkcionira, uložio je u skladište i preradu i počeo plasirati svoje proizvode – najprije u Rungisu, najvećoj veleprodajnoj tržnici u Francuskoj, zatim u Italiji, Španjolskoj i Portugalu. Da bi stvorio veću maržu, sortira krumpir. „Na ovaj način osiguravam 95% naplate za isporučenu robu, bez ikakvih gubitaka zbog naljepljene zemlje ili neujednačene veličine.“
Posao je išao dobro, ali Paul-Henri je tražio novi izazov. „Uvijek su mi bili potrebni novi projekti. Volim kada se nešto događa na imanju. Imao sam u glavi sliku starih imanja ili vinarija u kojima je uvijek puno događaja.“
Okidač je bila posjeta Finskoj u organizaciji Valtre. Tamo je posjetio destileriju rakije i sudjelovao u degustaciji votke. „Uvijek sam bio ljubitelj škotskog viskija. Do tada me votka nikada nije posebno zanimala. Ali onda se to potpuno promijenilo. Vidio sam da tu postoji potencijal za nas. Votka na bazi krumpira se točno uklapala u naš model.“
Kraj kvote za šećernu repu zahtjevao bi plaćanje 140.000 € za pravo na proizvodnju. Ali zašto plaćati kada je profitabilnost i onako u padu? Novac bi mogao bolje uložiti u druge, profitabilnije projekte. Tako je Paul-Henri preuzeo rizik. Napravio je poslovni plan zasnovan na svom entuzijazmu za alkoholna pića i zapravo je dobio podršku banke za svoj smišljeni plan. Kupio je sustav za destilažu, koji je postavio u Faronvilleu. „Kladio sam se na budućnost. Votka zapravo nije dio francuske kulture ispijanja alkoholnih pića i tržište je u rukama nekolicine proizvođača. To je zatvoren krug i morate sve sami naučiti.“
Ali Paul-Henri Leluc nije svoje znanje stekao iz udžbenika za kemiju: „Išao sam na obuke u destileriju Ergaster u Noyonu na odjelu Oise. Ključna je metoda pretvaranja krumpira u tekućinu. I naravno, morate pronaći idealnu sortu u pogledu okusa i teksture. Imao sam mnogo pokušaja s pročišćavanjem. Kvasac je, da tako kažem, magični dodatak koji pretvara šećer u alkohol. Okus zavisi od brzine procesa konverzije. Sazrijevanje i čuvanje u boci također imaju veliki utjecaj na kvalitetu.“
Pored procesa proizvodnje tu su i drugi brojni administrativni koraci – na carini, u uredu za zaštitu konkurencije, zaštitu potrošača i suzbijanje prijevara. Proizvodnja alkohola se strogo kontrolira. „To me je spustilo na zemlju“, priznaje Paul-Henri Leluc. „Ali od trenutka kada sam kupio sustav za destilaciju, više nije bilo povratka.“
Drugačiji duh
Zbog varijacije cijena žitarica i visokih troškova kupovine zemljišta, mnogi poljoprivrednici pokušavaju podići svoje marže smanjenjem troškova proizvodnje. To nije slučaj s Paul-Henri Lelucom. „Već smo dostigli donju granicu kada je u pitanju smanjenje troškova. Možda bismo mogli da uštedimo 25 do 30 eura, ali ćemo se u budućnosti više fokusirati na povećanje prodaje po hektaru“, objašnjava on. „Danas imamo promet od 1,5 milijuna na naših 260 hektara.“
Ove inovacije su definitivno profitabilne. Ali i to je teško primjeniti u praksi. „Razgovaram s drugim poljoprivrednicima o konzervacijskoj poljoprivredi i smanjenju pesticida, ali ne i o najnovijem dijelu moga projekta – „pečenju“ alkoholnog pića. Nikom ne pokazujem svoje karte, jer sam natjecateljski nastrojen. Mnogo sam čitao i detaljno proučavao razne teme. Ali iznad svega, vjerovao sam u sebe i svoj projekt. I to potvrđuje moju odluku da radim drugačije. Boli kada ne dobiješ nikakvu podršku ili kada primjetiš da drugi sumnjaju u ono u što si uvjeren. Ali zadovoljstvo i ponos koji osjećate nadoknađuju sve to.“
Marketing je važan
Marketing je također veoma važan u poljoprivredi. Paul-Henrijeva supruga Pauline je zadužena za marketing, kao i za prodaju i administrativne poslove: „Marketing vidim kao alat za komunikaciju koji kupcima prenosi autentičnost. Lijepe slike i insceniranje svakodnevice ne proturječe iskrenosti. Svaki poljoprivrednik može raditi pošteni marketing. Uostalom, on ne prodaje maglu, već stvarnost! Imajući ovo na umu, želim da „hashtag“ #venezverifier (= „dođi i uvjeri se sam“) učinimo poznatim na društvenim mrežama.
Priče koje pričamo pokazuju da se radujemo što ćemo dočekati potrošače u našem domu. Ništa ne govori više od toga! Nikada se ne smije lagati. Zato se također bavimo temom pesticida. 50% naših kupaca to i onako traži. Tako da shvaćamo da je ovo veoma važna tema za njih.“
Poljoprivrednici rade u primarnom sektoru i trebalo je neko vrijeme da se Lelucovi upoznaju sa Instagramom. Le Monde, L’Express i Le Point su ih upoznali preko društvenih mreža. Zato ih ne treba pocjenjivati! Ove veze stvaraju kontakte koji se mogu razviti u prijateljstva, što zauzvrat otvara put drugima.
Osim što su prikazali život poljoprivrednika odnosno proizvođača, morali su razmišljati i o ambalaži i predstavljanju proizvoda i rada na gospodarstvu putem fotografija: stimuliraju sanjanje bez previše ulijepšavanja. „Nama je važno da provodimo ovaj autentični marketing na duže staze i tako prikažemo stvarnu priču. Odlučila sam se na to da našem proizvodu i našem gospodarstvu dam dušu. Ako za 200 godina u destileriji bude visila naša fotografija i neki naš potomak bude vodio posao, biti ću strašno ponosna.“
Posljednje, ali ne i najmanje bitno
Paul-Henri i Pauline Leluc su poljoprivrednici, proizvođači i inovatori. Ali njihov svijet se ne vrti isključivo oko posla. Njihove poslovne aktivnosti se vrte oko onoga što im je najvažnije: njihove djece. „Želimo da im pokažemo da je moguć globalni balans: posao i obitelj, financijski uspijeh i poljoprivreda, otvaranje radnih mjesta i život na selu, životna sredina i produktivnost. Što se tiče posljednjeg, obavili smo veliki broj testova i uključeni smo u Global G.A.P., svijetsko udruženje za promociju dobre poljoprivredne prakse i oznaku HVE (Haute Valeur Environnementale = ekološki vrijedno).
Na kraju Paul-Henri Leluc dodaje: „Ono što bih želio poručiti čitaocima terraHORSCH-a je sljedeće: ne smijete se ograničiti samo na jedan put i zaglaviti se na njemu. Svaka greška je prilika za dalji razvoj. Slušajte potrošače, gledajte što rade susjedi, neka vas inspiriraju prijatelji iz inozemstva – važno je ostati otvoren. Svijet poljoprivrede se toliko mijenja da bi bilo iluzorno nadati se da se iste metode mogu koristiti za cijeli život. Ja sam još otvoren za organsku poljoprivredu i nastaviti ću koristiti mnogo različitih poluga, kako bih osigurao da moje strategije ratarstva budu uspješne.“