HORSCH Seminar 2020
Budućnost je blizu (Jay Tuck)
Prvobitni plan je bio da Jay Tuck, stručnjak za sigurnost i novinar održi predavanje na temu „Budućnost je bliža nego ikada – revolucija umjetne inteligencije“ u okviru HORSCH-ovih seminara. Umjesto toga, održan je video prijenos preko Facebook-a.
Online umijesto uživo
Izvanredne situacije zahtijevaju izvanredne mjere. Organizatorima HORSCH Seminara 2020 je teško palo da otkažu tu manifestaciju. Praktično sve je bilo spremno, oko 700 gostiju je potvrdilo dolazak. U međuvremenu se pokazalo da je odluka bila ispravna. Rizik za širenje virusa među toliko ljudi iz cijelog svijeta na malom mjestu je bio prevelik. Neki vid kompenzacije su bila dva video prenosa preko Facebook-a.
Neki novi klinci
Jay Tuck je započeo svoje predavanje kratkim insertom iz filma „Top Gun 2“, kako bi ilustrovao kakva visoka tehnologija se danas koristi u ratovanju. „Pravim pilotima je ovo sve zastarjelo“, kaže Tuck. „Ono što je značajno jeste da je u centru pažnje herojski „Top Gun“, odnosno vrhunski pilot, kojeg glumi Tom Cruise. Samo: ova vrsta čovjeka je danas nestala. U sadašnjem američkom ratnom zrakoplovstvu budućnost nisu letjelice sa ljudskom posadom, već bespilotne letjelice bez ljudske posade. Sa njima možete preletjeti pola svijeta. Njima upravljaju mladi klinci. Biraju ih po tome koliko dobro igraju Play Station. Oni sjede u kontejnerima na tajnoj lokaciji u Novom Meksiku i preko džojstika ubijaju ljude u Jemenu, Pakistanu, Avganistanu, Somaliji i mnogim drugim mjestima za koja nismo ni čuli. Tehnologija dronova nije nova, ona postoji već 20 godina. A zamislite na kojem je nivou bio vaš mobilni telefon prije 20 godina.
O predavaču: Jay Tuck
Rođen i odrastao u SAD. Ovog diplomiranog ekonomistu je civilno služenje vojnog roka odvelo u Njemačku. Radio je u Hamburgu sa adolescentima. Svoju karijeru TV novinara je započeo kao lokalni reporter za NDR, kasnije kao istraživački novinar za emisije „Panorama“ i „Monitor“. Tokom Zaljevskog rata bio je ratni reporter za ARD-ov dnevnik „Tagesschau“, kasnije je bio odgovorni urednik za ARD-ov informativni program. Bio je producent mnogih dokumentarnih filmova za renomirane televizijske stanice. Nakon što se povukao iz ARD, Jay Tuck je radio u Dubaiju za međunarodnu medijsku kuću, ali je i dalje radio kao producent dokumentarnih filmova za njemačke emitere. Pisao je članke za brojne tiskane medije, piše knjige i drži predavanja. Bavi se temom sigurnosti. Njegova aktuelna knjiga „Evolucija bez nas“ objavljena je 2016. Knjiga govori o umjernoj inteligenciji.
Jednom su mi dozvolili da upravljam takvim dronovima u simulatoru,“ priča dalje Jay Tuck. „Bilo je jako uzbudljivo. Imaju toliko prednosti u odnosu na avione sa ljudskom posadom. Mi ljudi imamo mnogo slabosti: treba nam kisik, određen atmosferski tlak, kvalifikacije i treninzi, pilotska dozvola – sve to košta. U avionu mora da bude sjedište koje se može katapultirati u slučaju nužde, a ono je teško i predstavlja dodatni teret. Najbolje je da se ta slabost ukloni iz borbenih aviona. I to je već i urađeno. Uglavnom leti robot. On je uvijek u vrhunskoj formi, nije se svađao sa ženom i nema mamurluk zato što je dan ranije previše pio – sve ljudske slabosti su uklonjene. I: ne dovodimo ljudska bića u opasnost kada su borbeni avioni u ratnoj zoni!
Interesantan dio ovog razvoja je: na kraju treninga, mornarički piloti dobivaju značku na koju su jako, jako ponosni. Ali i klinci koji igraju Play Station dobivaju ovu značku, iako uopće ne znaju da lete. A to strašno ljuti pilote...“
Vrijeme za prilagođavanje
„Kada se uvode nove tehnologije, uvijek postoji određeno kašnjenje između pronalaska i njegove šire primjene“, kaže Jay Tuck. „Tako je bilo još kod Gutenberga. Trebalo je da prođu stotine godina da bi ljudi počeli da čitaju i da se knjige prošire svijetom. Društvo je imalo vremena da se navikne na inovaciju. Ili uzmimo parnu mašinu: od njenog pronalaska i tehničke revolucije sa lokomotivama kao sredstvom prijevoza i industrijske proizvodnje koju je pokrenula, prošle su stoljeća. Ali još tada je bilo ljudi koji su bili protiv ovih inovacija. Čak su upadali u tvornice i uništavali strojeve. Jer, sa pravom su sumnjali da će im parna mašina uzeti radno mjesto. Ali i tada smo imali vremena da se na to naviknemo. Bilo je razgovora sa različitim grupama, kao što su sindikati itd.
Sve se može sažeti u brojeve: od trentutka uvođenja do trenutka kada je imao 50 miliona korisnika, automobilu je trebalo 62 godine, struji 46 godina, mobilnim telefonima 12 godina, Facebook-u 4 godine, a za Pokemon Go samo 19 dana. To je vrijeme u kojem se društvo svojim zakonodavstvom, moralnim vrijednostima i uvjetima rada moglo prilagoditi ovim inovacijama. Mene ne čudi što postoji toliko ljudi koji još ne mogu da se naviknu na svoj pametni telefon. Da neki stari ljudi uopće ne mogu da razumiju šta njihovi unuci sa tim rade. Nisu imali vremena da to shvate, zato što sve ide tako brzo.
Evo primjera: nedavno sam bio kod moje zubarke. Sjedeo sam u stolici kada sam odjednom čuo pištanje. Pitao sam šta je to i rekla je: „To je robot koji mjeri rupu u zubu. Onda izračunava implant, a ja samo treba da odaberem materijal i boju. Sat vremena kasnije, implant je gotov.“
Ranije je tako nešto trajalo nedeljama. Sa novom tehnologijom nestaje čitava grana proizvodnje. Pritom stroj ne samo da je brži, nego je i precizniji i povoljniji. I ovdje se potvrdilo: neko izmisli stroj i to promjeni cijeli svijet. Nekada je uvođenje novine usporeno zato što su potrebna dodatna odobrenja, testovi, još testova itd. Kao kod lijekova. Ključna riječ: korona. Kod drugih stvari to nije potrebno, a neke od njih također mogu prouzrokovati radikalne promjene. Samo izađeš na tržište i kreneš. I svima promeniš život.“
Već je dio stvarnosti
Jay Tuck objašnjava zašto je ljudima toliko teško da se bave temom umjetne inteligencije navodeći da se ona ne razvija linearno, već eksponencijalno. „Mi to ne možemo da shvatimo“, kaže ovaj novinar. „Zato ne možemo da razumijemo posljedice.“ Po njegovom mišljenju, mi smo već okruženi njome. Umjetna inteligencija je već prestigla ljude u nekim područjima i znatno je superiornija.
Primjer: Tuck je u mladosti želio da bude broker na burzi. Kao već spomenuta zanimanja, pilot ili lijekar, i ovo je stresno, ali ugledno i dobro plaćeno zanimanje. Tada je najveća banka na svijetu zapošljavala oko 600 brokera. Danas postoje – a možda i ne – samo dvojica! Danas posao odrađuju računala koji posmatraju najrazličitije stvari širom svijeta i računaju efekte na burzovne cijene. Naravno, u početku je bilo ozbiljnih grešaka, ali to je glavna karakteristika umjetne inteligencije, da ona uči.
Pozitivni efekti se već primjećuju. „Razgovarao sam sa radiolozima renomiranih klinika. Svi su mi potvrdili da računalo bolje prepoznaje rak na rentgenskim snimcima u mnogo ranijem stadijima od njih samih. Sa jedne strane, ovo je priznanje neuspijeha, a sa druge ogromna prilika. Slično je i sa mnogim drugim bolestima – Alchajmer, srčani udar – do sada se medicinsko znanje zasnivalo na relativno ograničenom iskustvu. U budućnosti će moći da se analizira ogroman broj uzoraka i da se analiziraju veze između najrazličitijih faktora. Puno toga još mora da se standardizira na međunarodnom nivou, što je jako naporno i skupo, ali kada jednom uspijemo, možemo napraviti korak u naprijed koji danas teško možemo zamisliti.“
Jay Tuck je napravio malu digresiju u svijet sigurnosne tehnologije. Pokazao je sliku iz zraka koji je NSA snimila dronom sa visine od 20.000 m. Na njoj se raspoznaju automobili i ljudi. I jedni i drugi se mogu identificirati. Automobili na osnovu registracijskih oznaka, a ljudi po načinu na koji hodaju. „Ljudi misle da prepoznavanje funkcionira samo preko lica“, objašnjava Tuck. „Tajne službe uglavnom rade sa kamerama odgore. Čak se može analizirati da li se neko ponaša sumnjivo.“ Doba ekspertize zamijenit će doba podataka.
U poljoprivredi je prikupljanje podataka počelo sporije. Ali i poljoprivrednici počinju da koriste neke tehnologije, kao na primjer prepoznavanje lica krava. To bolje funkcionira od oznaka na ušima. Kod svinja čak može da se utvrdi kako su raspoložene.
„Stanovništvo danas želi da zna odakle dolazi njegova hrana“, kaže Jay Tuck. „Žig na jajima je samo mali početak. Osobno sam učestvovao u projektu u kom se sakuplja puno više podataka, od genetike koka nosilja preko stočne hrane do tiganja. Tako ne samo da se osigurava transparentnost, već vam može pomoći da vaš posao bude profitabilniji. Ili recimo selektivna zaštita usjeva koja se djelimično već primjenjuje. Ovdje je moguće uštedjeti stotine tona pesticida – što društvo jasno zahtjeva od poljoprivrede.“ Tuck je zatim pokazao nekoliko video snimaka autonomnih traktora. „Ništa posebno“, glasi njegov komentar na to. „Ali ja kao TV novinar volim lijepe slike. Vi možete doprinijeti tome da vaša profesija ponovo postane interesantna. Zato što je poljoprivreda više od blatnjavih gumenih čizama. Svaki preduzetnik, pa i poljoprivrednik, mora da nauči da radi sa podacima. To može značiti život ili smrt za njegovo gospodarstvo.“ Ali šta je sa sigurnošću podataka? Tuck je naveo primjer mobilnog telefona kojem svaki korisnik otkriva mnoštvo podataka. Provajderi obećavaju sigurnost, ali aplikacije povlače podatke. To može da iznosi do 1,5 GB mjesečno! Najosjetljiviji podaci su pojmovi koje pretražujemo na internetu. U online trgovini ti podaci se koriste za individualizaciju cijena.
„Da li umjetna inteligencija ima svijest? Da li ima osjećanja?“, na kraju predavanja Jay postavlja krucijalno pitanje. „To se još ne zna. Ali ima volju za životom i brani svoje postojanje. To se vidijelo na primjer, kada je američki satelit na kraju svog radnog vijeka lansiran u Zemljinu atmosferu kako bi tamo izgorio. Čak i u „borbi sa smrću“, vršio je svoj najvažniji zadatak: usmjeravao je svoje antene tako da održi kontakt sa Zemljom. Inače, kada je izgorio, njegovi dugogodišnji nadzornici u kontrolnom centru su plakali...“
Više humusa u zemljištu (Michael Horsch)
Osim novinara Jaya Tucka i Michael Horsch je održao svoje online predavanje, koje je bilo planirano za HORSCH Seminar. Tema je bila stvaranje humusa kao zanimljiv element rotacije usjeva. Tu Horsch vidi novi poslovni model za poljoprivredu.
Hibridna poljoprivreda, regenerativna poljoprivreda i Carbon Farming glavne su teme za Michaela Horsch već nekoliko godina, čak i kada je riječ o zaštiti klime. Njegova tvrtka već dugo intenzivno radi na rješenjima za održivu poljoprivredu – trenutno putem seminara „Kovači zemlje“. U suradnji sa sveučilištem Weihenstephan-Triesdorf i Farm & Food, cilj su nove ideje i koncepti poljoprivrednika, start-upova i studenata koji se mogu primjeniti za nove sustave uzgoja, poslovne modele i tehnologije (bodenschmiede.horsch.com).
Michael Horsch je svoje predavanje započeo izjavom izvršnog direktora VW Herberta Diessa o porezu na CO2 u Europi: „Poštena cijena za tonu CO2 iznosi 100 eura“. Bundestag i Bundesrat su krajem prošle godine utvrdili cijenu u Njemačkoj od 25 eura. Horsch je pričao o svom razgovoru sa zaposlenima u tvornici Škoda blizu HORSCH-ovog gospodarstva AgroVation u češkom Kněžmostu. „Računali su od čega se sastoji otisak ugljik-dioksida u „životnom ciklusu“ automobila. To su bile vrlo zanimljive brojke.“ Za „životni vijek“ se uzima pređenih 200.000 km. 13% otiska nastaje proizvodnjom dijelova kod dobavljača. Samo 2% nastaje u tri Škodina pogona u Češkoj. Ukupno 80% nastaje sagorijevanjem benzina i dizela, 5% od recikliranja starih automobila. „Samo za ta 2% koji nastaju u pogonu, Škoda koristi 700.000 tona piljevine godišnje“, naglašava on. To odgovara 100.000 ha šume. Naravno, prelazak na automobile sa električnim pogonom će donijeti veliki napredak u pogledu potrošnje CO2.
Automobilska industrija pod pritiskom
Da bi potakao osjećaj za biznis kod poljoprivrednika, Michael Horsch je objasnio sa kakvim troškovima će automobilska industrija morati da se suoči zbog emisije CO2. „Zaposleni u Škodi su mi pokazali pod kakvim pritiskom stoji njihova industrija“, kaže on. Od 2020. u Europi važi da svaki prodati automobil sa motorom sa unutarnjim izgaranjem može emitirati najviše 95 g CO2 po kilometru. Za svaki gram preko toga plaća se kazna od 95 evra. „Škodini automobili sa motorima sa unutarnjim izgaranjem trenutno proizvode u prosijeku 120 g. Kazna po automobilu iznosi 2.375 eura. To je 10% prodajne vrijednosti automobila.“ Proizvođači ćine sve da ispune ovaj zahtjev odn. da prodaju dovoljan broj automobila na električni pogon. U Škodinom slučaju, oko 20% novih automobila mora da bude na električni pogon. „Taj pritisak je stvarno ogroman“, naglašava Horsch.
CO2 nastaje i prilikom proizvodnje električnih vozila i to 16 t po automobilu – i to uz najefikasnije i najmodernije načine proizvodnje. „Škoda želi da neutralizira ovu količinu već od samog početka pri prodaji automobila“, kaže Michael Horsch. „Po Diessu to bi bilo 1.600 eura koje mora da uključi u cijenu proizvodnje. Sa godišnjom proizvodnjom od 300.000 automobila, iznosi su značajni.Proizvođač više ne može smanjiti ovaj dio otiska CO2 štednjom. To možete ukloniti samo tako što ćete se iskupiti, kao kod prodaje oprosta grijehova“, rezimira Horsch.
CO2 kompenzacija kroz šume ili humus?
Kako izgleda kompenzacija emisije CO2 u stvarnosti? „Prvi predlog često bude masovna sadnja drveća. No, to znači da moramo sačekati bar nekoliko godina dok drveće ne veže jednu tonu CO2“, zaključuje Michael Horsch. „Dok biljke vežu dovoljno ugljik-dioksida, klima će se već preokrenuti i preći ćemo kritičnu točku.“ Ne može da razumije zašto znanstvenici i NVO vjeruju u tvrdnju da bi pošumljavanje bilo odgovarajuće rješenje. Dio plinova koji izazivaju efekat staklonog vrta može da se apsorbira na ovaj način, ali to sigurno nije glavno rješenje. „Pored toga, ne možemo obavljati poljoprivredu na pošumljenim područjima. A sa ekonomske točke, to nam je hitno potrebno.“
Michael Horsch je predstavio drugi pristup smanjenja CO2 koji je po njemu mnogo važniji: „Bavimo se poljoprivredom, stvaramo humus i u tom procesu proizvodimo hranu. Važna su tri preduvijeta: znatno smanjenje obrade zemljišta, uvođenje međuusjeva i poticanje aktivnosti mikroba. Ciljana obrada zemljišta znači da ne smije ući previše kisika u horizonte, kako bi se izbijegla prekomjerna mineralizacija. Intenzivna konsolidacija je od suštinskog značaja za kontrolu razmjene plinova. Plug se može koristiti samo ako je to nužno. Uz pomoć međuusjeva, zemljište bi trebalo da bude stalno zeleno. Tako imamo dobre šanse za stvaranje ugljika u zemljištu, čak i dugoročno. Da bi se potakla aktivnost mikroba, upotreba gnojiva i pesticida se mora trajno smanjiti. Želio bih da predstavim ovu temu što objektivnije i zato se vrlo pažljivo izražavam. Jedno je jasno: apsolutno nam je potrebna mikrobna aktivnost kako bismo stvorili humus.“
Horsch nastavlja dalje: „Sa hibridnom poljoprivredom možemo vezati između 5 i 10 t ekvivalenta CO2 godišnje po hektaru stvaranjem humusa. Uzmimo izjavu Herberta Diessa o 100 eura za CO2 dolazimo do toga da rad poljoprivrednika na stvaranju humusa odgovara vrijednosti od 500 do 1.000 eura po hektaru.“
Nutritivni i trajni humus
Da biste dublje ušli u suštinu, važno je razlikovati hranjive tvari od trajnog humusa. „Pedolozi sada ne bi trebalo da slušaju pažljivo“, naglasio je sa osmjehom Michael Horsch. Po njegovom iskustvu, kod znanstvenika ima previše različitih mišljenja. „Evo mog viđenja stvari: za mene je hranljivi humus otvoreni humusni lanac i opisaću vam procese na primjeru ostataka slame na zemlji nakon žetve pšenice.“ Slama ima odnos C/N u omjeru 80-100:1. Obrada ubrzava proces raspadanja i nakon 6 ili 8 mjeseci veliki dio organske tvari se razgradio i odnos C/N iznosi otprilike 10:1. „Hranljivi humus najprije ostaje u zemlji. U odgovarajućim uvjetima mikroorganizmi degradiraju C i proizvode CO2. I hranljive tvari poput N, P i K, koje su vezane za C se oslobađaju na ljeto tijekom mineralizacije. Onda opet obradimo njivu. I biomasa narednog usijeva počinje da se raspada nakon žetve i tako nastaje hranljivi humus.“
Kako bi se povećao udio hranljivog humusa, mora se povećati unos biomase. „No, može biti teško promovirati ovakav pristup, uzevši u obzir prodaju oprosta grijehova. Zato se moramo više koncentrirati na trajni humus.“ Prema Horschovoj definiciji, on se sastoji od prstenastih lanaca ugljika na koje se vezuju hranljive tvari tijekom procesa raspadanja. Mnogi od ovih prstenova nisu dalje mogli da razgrađuju mikroorganizme. Sa stanovišta ratarstva, prednost je očigledna: povećanja sadržaja humusa u zemljištu i optimalno svojstvo skladištenja dragocijenih hranljivih tvari i vode.
Mikrobna karbonizacija
Kako obradom povećati trajni humus? „Našao sam vrlo zanimljiv pristup koji me je fascinirao“, oduševljeno kaže Michael Horsch. „Radi se o mikrobnoj karbonizaciji, skraćeno MC. O tome sam puno naučio od Waltera Wittea, renomiranog stručnjaka za kemiju zemljišta.“ O čemu se tu radi? „To je jednostavan postupak kompostiranja uz pomoć bakterija. Organske tvari koje sadrže celulozu i lignin se kombinirajuju sa proteinskim jedinjenjima u omjeru 50:50. Važni su pravi odnos u mješavini, dovoljno vlage i odgovarajuća veličina čestica kako bi se masa mogla dobro sabiti. Zatim treba napraviti što veću i dobro zbijenu površinu komposta, a visina gomile treba da bude oko 2,5 m.“ Temperatura u kompostu bi trebalo da bude oko 50 °C. Tako se stvara granica između aerobnih i anaerobnihuvjeta. Tek tada može da se odvija karbonizacija na bazi bakterija – nemojte to miješati sa istoimenim procesom koji se odvija pod visokim pritiskom. „Fototrofne bakterije koje žive na površini sada stvaraju enzime koji potiču druge bakterije da razlažu organsku tvar na takav način, da na kraju preostane puno nerazgradivih lanaca ugljika u obliku prstena.“ Od velike važnosti za poljoprivrednike: ovi spojevi ugljika su topiva u vodi i sadrže puno hranljivih sastojaka. Tako ugljik u mikrobnoj karbonizaciji ne „sagorjeva“ tj. ne nastaje CO2 već visoka koncentracija C u kompostu.
Karbonizacija na poljoprivrednim površinama?
„Priroda je ovdije osigurala mehanizme na koje ranije nismo obraćali dovoljno pažnje“, primijetio je Horsch. Prstenovi ugljika topivi u vodi mogu se iznijeti na parcelu. Tamo će ih otopiti padaline. Poljoprivrednici se više ne trebaju baviti poljoprivrednim površinama . Da bi kulture mogle da usvoje hranljive sastojke, priroda je spremila genijalno riješenje: biljke izlučuju kiseline u korenu kako bi ove hranljive sastojke odvojile od organske tvari.
Za Michaela Horsch se postavlja pitanje: „Zar ne možemo i mi osigurati površinsku mokrobnu karbonizaciju na našim poljoprivrednim površinama – plitkom obradom sa kultivacijom, razgradnjom? Još nemam odgovor na to. Ali me to fascinira!“ Isto bi moglo da se uradi sa osokom.
„Jedno je sigurno, potreban nam je visok nivo mikrobne aktivnosti u zemljištu“, rezimira Horsch. „Kod glavnih usijeva više ne možemo da povećamo prinose. Dostigli smo maksimalnu količinu hranljivog humusa na našim poljoprivrednim površinama. Dobra mogućnost za građenje humusa su međuusjevi.“
Analiza ostataka
Za Michaela Horscha, stvaranje humusa i smanjenje ostataka su direktno povezani. On se dotakao problematike ostataka. „Proveli smo vlastita istraživanja na ovu temu – zajedno sa start up trvtkom iz Würzburga, koju čine stručnjaci u procijeni podataka i Sveučilištem u Triesdorfu. Uzeli smo ukupno 371 uzorak sa 46 usjeva pšenica u Njemačkoj i Češkoj i analizirali ih. Koristili smo i podatke sa odgovarajućih mapi parcela iz prethodnih godina.“
Horsch je ukratko rezimirao rezultate ovih istraživanja: „U mnogim uzorcima je bilo tragova fungicida, insekticida i regulatora rasta CCC. Herbicida nije bilo. U ovom slučaju nije bio problem ono što društvo konstantno kritizira.“ Suština rezultata za njega glasi: „Histerija oko glifosata je pretjerana. O ovome svi učesnici treba da razgovaraju jasno i objektivno. Problem nećemo riješiti samo inzistiranjem na zabrani.“ Što se tiče humusa, treba napomenuti: „Ako ostanemo bez glifosata, biće nam puno teže da primijenimo stvaranje humusa i regenerativnu poljoprivredu.“
Zamjena insekticida i fungicida
Alternative insekticidima i fungicidima se već ispituju u praksi, a koriste se i na većim gospodarstvima. Michael Horsch je naveo primjer iz Brazila: „Direktor tvrtke Insolo od 200.000 ha – inače u vlasništvu Sveučilišta Harvard – mi je prilikom moje posljednje posijete ponosno pokazao njihovu novu zgradu. U njemu su ogromni bioreaktori, tamo rade mikrobiolozi, imaju vlastitu istraživačku stanicu tu već pet godina. Tvrtka je sada spremna da sredstva za zaštitu bilja zamijeni biologijom. A to je zaprepašćujuće imajući u vidu količinu prskanja koje se u Brazilu obavlja svakodnevno“, dodaje Horsch. „Stvarno osijećam poštovanje prema takvim ljudima. Oni su profesionalci do srži i to mi pokazuje da se događa nešto čime MORAMO da se bavimo. Iako ja ne vijerujem da možemo u potpunosti zamijeniti insekticide i fungicide biološkim sredstvima. U svakom slučaju, u ovim praksama postoji „ono nešto“. I zato je jako važno suočiti se s tim.“ Međutim, zamjena herbicida biološkim sredstvima nije zamisliva. „U direktnoj sjetvi su nam i dalje potrebna sredstva poput glifosata.“
Izmenjena Liebigova formula
Za kraj svog predavanja, Michael Horsch je citirao kemičara Justusa von Liebega: „Zemlja je plodna za dati biljni rod, ako sadrži hranjive tvari potrebne za ove biljke u pravoj količini, u ispravnom odnosu i u kvalitetu pogodnom za apsorpciju.“ Von Liebig je pošao od toga da prinos biljaka i humusa proizlazi iz raspoloživih hranljivih tvari, dakle kemije, oblikovanih fizičkim uticajima poput temperature i vlage kao i bioloških preduvijeta. „Fascinira me izraz ,pravoj količini’“, izjavljuje Horsch. U posljednjih 50 godina poljoprivreda se odvijala u skladu sa Liebigovom formulom i postignuti su prinosi o kojima je ovaj kemičar mogao samo sanjati. „U najboljem slučaju, sadržaj humusa smo održali na istom nivou. Ali postoji ni niz studija po kojima smo povećanjem prinosa neprekidno doprinosili razgradnji određenih količina humusa.“
Da bi se radilo u duhu Carbon Farminga, regenerativne ili hibridne poljoprivrede, Liebigova formula bi morala da se izmijeni. Na prvom mjestu bi trebalo da stoji stvaranje humusa, odnosno biologija, praćena fizikom i kemijom. Iz ovih interakcija proizlazi prinos i sadržaj humusa u zemljištu. „Usuđujem se da kažem sljedeće: ova formula je budućnost poljoprivrede širom svijeta.“ Po Horschovom mišljenju konstantno povećanje prinosa u odnosu na one koje sada imamo nije više moguće. „Ni to ne bi trebalo da nam bude primarni cilj. Ali na ovaj način ćemo postići stvaranje trajnog humusa“, predviđa on. Michael Horsch predviđa vezivanje 5 t CO2 po hektaru, možda čak i duplo više, ali samo u slučaju da se manje fokusira na prinos, a više na stvaranje humusa. Svojoj publici je rekao: „Moramo da promijenimo svoj pristup – od uzgoja do rukovanja gnojivom i pesticidima. Predstoji nam još puno istraživanja u ovoj područjui. Treba nam veći uvid u biološke odnose u zemljištu, u korijenu, u cijeloj biljci i na kraju u ljudima.“