Klima – da li smo se preračunali?!
Cijene energenata i transporta su jako porasle. I cijene žitarica rastu i rastu. Prinosi ispaštaju zbog ekstremnih vremenskih uvjeta poput obilnih padalina, poplava ili suša. Pa ipak, unatoč djelomično manjim prinosima, potražnja je konstantno velika. Michael Horsch procijenjuje trenutno stanje na tržištu žitarica, što bi u teoriji značila nestašica i što o tome misle u HORSCH-u.
terraHORSCH: Situacija na tržištu žitarica je napeta, kao i cijene. Potražnja je velika. Klima stvara probleme poljoprivrednicima i njihovim prinosima. Hoćemo li imati problem?
Michael Horsch: Prije svega: zapitajmo se i razmislimo što bi to značilo. Morate razmisliti o takvom scenariju da biste imali spremna rješenja. Ja osobno ne bih išao tako daleko i vjerujem da smo već usred toga. Morate se baviti budućim problemima i ne bi trebalo da zatvarate oči pred onim što se događa u ovom trenutku. To ne znači da morate pretjerano reagirati.
Što prvo treba znati kada razmišljate o takvom scenariju: ne treba očekivati dalje povećanje globalnih prinosa u bliskoj budućnosti. Imamo skoro točno milijardu hektara obradivog zemljišta na kojem proizvodimo tri milijarde tona žitarica poput kukuruza, pšenice, riže i drugih žitarica kao i 500 milijuna tona uljarica poput soje, uljane repice, suncokreta itd. Znamo da se ove površine više neće povećavati i da se skoro sve obradive zone u svijetu sada optimalno obrađuju. Ovih 3,5 milijardi tona žitarica i uljarica predstavlja približno 70% našeg ukupnog unosa kalorija – direktno i indirektno.
To znači da je ovih oko 70% kalorijskih potreba, koje pokrivaju oranice odnosno žitarice i uljarice, najvažnije od svega. Nije kritično po sistem ako ponekad ima manje krumpira, povrća ili ako izmrznu jabuke. Ako ostanemo bez čipova, imamo manje automobila, ali nećemo gladovati zbog toga. Ako ostanemo bez nafte, potražićemo alternative. Ali za osnovne životne namirnice nema alternative, one su nam neophodne. Zato će prije svega biti kritično ako bude manjka žitarica, pogotovo u zemljama Trećeg svijeta.
Potrebne su nam osnovne životne namirnice. Tu nema alternative.
terraHORSCH: Koji bi mogli biti faktori nestašice žitarica?
Michael Horsch: Već desetljećima znanstvenici predviđaju da će se naša klima značajno promijeniti i da će biti sve više ekstremnih vremenskih nepogoda. Suša, vrućina, obilne padaline, jaki vjetrovi – toga će biti sve više. I sada smo primjetili da ima nečega u prognozama znanstvenika. Ekstremne vremenske nepogode su znatno češće u proteklih pet godina, a i njihova snaga je mnogo veća. Jasno je da tako nešto utječe na žetvu, ako je pogođena regija u kojem se uzgajaju žitarice.
Takozvani rekordni prinosi će uz takva događanja postati rijetki. Naravno da ima zemalja koje profitiraju od klimatskih promjena, kao npr. Ukrajina. Tamo su padaline u lipnju i srpnju veće u odnosu na period prije 20 godina i stoga ni temperature nisu tako visoke. Ali većina ratarskih zona u svijetu trpi štetu zbog ovih promjena, a tu spada i Zapadna Europa.
Već smo vidjeli ove godine što takvi događaji rade našoj žetvi. Prije tri mjeseca je na zapadu Kanade zabilježen toplinski val od 45-50 stupnjeva u hladu. Zemlja je bila vlažna i poljoprivrednici su najprije pretpostavili da će imati izuzetno dobru godinu za jaru pšenicu i uljanu repicu. Ali nije bilo tako. Vrućina je nanijela veliku štetu. Rezultat toga je da cijena uljane repice obara sve rekorde. I u Brazilu je prinos kukuruza bio oko 30% niži od očekivanog. A zbog ekstremnog vremena, prinosi ne samo da su bili slabiji, nego i lošije kvalitete. U Europi su sve obilnije kiše i poplave, u SAD i Kanadi su uglavnom ekstremne vrućine i suša te koje utječu na prinose. Jedna stvar vodi drugoj. Prinosi su manji, ali potražnja i cijene rastu. Sa stanovišta poljoprivrednika to se može gledati sa pomiješanim osjećanjima, jer je s jedne strane sve teže postići dobre prinose, a sa druge strane se mogu očekivati veće cijene. Ali cijene gnojiva i drugih sirovina, poput nafte, također rastu. Ono što bi također moglo porasti, je cijena zakupa. I teško da će ikada pasti, kako se pokazalo u prošlosti. Tada poljoprivrednici pokušavaju osigurati svoje prinose i dopune mehanizaciju na diferenciran način. Tako mogu optimalno reagirati na stanje zemljišta odnosno uz pomoć odgovarajuće sijačice stvoriti osnovu za bolje prinose. Sa višim cijenama zakupa raste i vrijednost kapitala u strojevima!
terraHORSCH: Da li i neki drugi faktori utječu na povećanje cijena?
Michael Horsch: Sigurno su korona i cijena nafte itd. utjecale na cijene žitarica. Pitanje je koliki je zapravo taj utjecaj? Kolika je vjerojatnost da smo se preračunali, da smo potcijenili klimu i da dođe do nestašice?
Uz hibridnu poljoprivredu je moguće izdržati nestašicu hrane.
terraHORSCH: Kako to mislite preračunali?
Michael Horsch: USDA (United States Department of Agriculture, Ministarstvo poljoprivrede SAD) objavljuje mjesečne izvještaje sa prognozama zaliha žitarica i globalnog stanja ponude i potražnje. Za ove izvještaje već 50-60 godina računaju prosječan utjecaj različitih faktora, kao npr. koliko je bilo el ninja (obilnih padalina), koliko sušnih perioda, ekstremnih vremenskih prilika, i na osnovu toga odnos ponude i potražnje itd. Sve se to ulijeva u statistiku, uključujući i poslednjih pet godina. Ali ovih pet godina statistika odudara vrlo blago, jer se podaci kompenziraju sa podacima iz posljednjih 50-60 godina. Ako pogledate samo poslednjih nekoliko godina, možete vidjeti da je ovdje došlo do velike promjene.
Ako pogledate posljednje dvije godine, nameće se sumnja da nešto nije u redu sa statistikom i pretpostavkama. Na primjer, pretpostavka da u Kini postoje gigantske zalihe kukuruza i soje. Pa zašto je onda Kina otkupila velike količine kukuruza i soje na početku pandemije korone, iako se cijena udvostručila? Može se pretpostaviti da zaliha onda ipak nema. Kada tako počnete promatrati statistiku, brzo ćete shvatiti u čemu je problem. Naravno, ne smijete zaboraviti da je USDA politička ustanova i da ima izvjestan utjecaj na burze.
Evo primjera iz mog osobnog iskustva. Početkom srpnja sam bio u kontaktu sa mnogim poljoprivrednicima širom Europe. Svi oni, ali i ja i moji sinovi, smo pretpostavljali da će ove godine žetva biti vrhunska. Svibanj je bio vlažan i hladan, kao i lipanj. Stajali smo na njivi, protrljali klasje, pogledali zrna i rekli: nisu velika, ali imamo mnogo klasova. Četiri tjedna kasnije došlo je do razočaranja. Žetva je bila slabija od očekivane. Definitivno nije bila loša, ali je bila mnogo manja u odnosu na naša očekivanja. Ako pogledate gubitke iz ove godine, da bi cijene ponovo pale, bile bi potrebne dvije apsolutno rekordne godine širom svijeta da se vratimo na vrijednosti „Stock to use“ od USDA iz 2019, za koje smo mislili da ćemo imati prošle godine.
E, sada se pitam, kako bi jedna statistička ustanova mogla unaprijed procijeniti što slijedi ako ni mi poljoprivrednici sa svim svojim iskustvom to više ne možemo? I mi smo pogriješili, preračunali smo se. Moramo prihvatiti i pripremiti se za činjenicu da iznenadni vremenski uvjeti mogu imati veći utjecaj na očekivane prinose nego u prošlosti.
terraHORSCH: Postoji li rješenje za kvalitativne i kvantitativne gubitke tokom žetve?
Michael Horsch: Tu se postavlja pitanje kako mi Nijemci i Europljani zamišljamo agrarnu politiku. Do sada smo išli u pravcu ekologizacije poljoprivrede. I mi u HORSCH-u smo to tako vidjeli. Ali sada se moramo zapitati da li je to pravi put? Kako se ekologizacija povećava, riskiramo da smanjimo količinu žitarica koja se koristi za osnovnu prehranu, što bi dovelo do povećanja cijena. Sa stanovišta našeg društva, životne sredine i podzemnih voda, usmjeravanje k ekologiji definitivno ima smisla.
Ali imajući u vidu cijene, političke konflikte i zemlje Trećeg svijeta, koje ove cijene više ne mogu platiti, situacija se mora preispitati. To bi samo natjeralo ljude u bijeg. Ovdje opisujemo hipotetički scenarij, ali ko garantira da se to neće dogoditi i da nas stvarnost neće sustići prije ili kasnije?
Po mom mišljenju, moramo se oslanjati na hibridnu poljoprivredu. To znači da ne odustajemo od ekologizacije u potpunosti, već da treba razmišljati u pravcu „maksimalizacije kalorija“. Što više pokušavamo stilizirati organsku poljoprivredu kao lijek za spašavanje svijeta, to ga više uništavamo. To se ne bi trebalo događati. Sa hibridnom formom, odnosno kombiniranjem klasične i ekološke poljoprivrede, moguće je izdržati nestašicu hrane.
Osim toga, to se navodi i u radnom papiru „Budućnost poljoprivrede“ koji je naručio BML *, da bi polako trebalo smanjivati konzumiranje mesa. Ovo je dobro iz zdravstvenih i klimatskih razloga, ali i zbog nestašice hrane. I što mi je još važno: za mene budućnost poljoprivrede ne znači samo traženje rješenja u digitalizaciji. Mislim da trebamo staviti veliki naglasak i na mikrobiologiju, jer će tu vjerojatno ležati rješenje za probleme proizvodnje hrane – danas i u budućnosti. Ovo je najvažniji dio ideje o hibridnoj poljoprivredi. Ne funkcionira u potpunosti bez gnojiva, a samim tim i kemikalija. To je optimalna ravnoteža. Moramo se udaljiti od crno-bijelog razmišljanja.
* Prilikom izrade dokumenta postignut je međustranački dogovor sa nevladinim organizacijama od udruženja za zaštitu prirode do kemijske industrije i udruženja poljoprivrednika o tome u kom pravcu bi poljoprivreda trebalo ići u budućnosti.