HORSCH Live

U mnogim sektorima cijene trenutno samo rastu. Pogođeni su čelik, građevinski materijal, drvo, energetika, ali i gnojiva i još mnogo toga. A cijene su skočile zbog njihove nestašice. Rastu i cijene žitarica, uljane repice i šećera. Koji su razlozi za takav razvoj događaja? Da li je to samo balon ili se suočavamo sa široko rasprostranjenim nedostatkom resursa i hrane? Na koji način će se procijeniti trenutna situacija lagera i kakav uticaj ima klima na sadašnju situaciju?
Za dr Balkhausena jedan od faktora je nastanak uskog grla u proizvodnji u gotovo svim područjima osim poljoprivrede, do kojeg je došlo zbog zatvaranja velikog broja tvornica prije svega u Jugoistočnoj Aziji i Kini. To je dovelo do velikih problema u proizvodnji širom svijeta. Ali nisu primjetni samo efekti pandemije. Ekstremne klimatske promjene malih razmjera dovode do promjenljivosti prinosa, a time i do rasta cijena.

Uljana repica kao unosna kultura

Drugog dana događaja HORSCH Live bavili smo se temom uljane repice kao „unosne kulture“. Zašto je prinos uljane repice na mnogim mjestima bio razočaravajući i kako da ga stabiliziramo u 2022. godini? Uljana repica na mnogim gospodarstvima zauzima glavno mjesto u plodoredu. Iz ekonomskih razloga u pojedinim dijelovima Srednje Europe plodored je sužen, što otežava uspješan uzgoj. Osim toga, profitabilan uzgoj uljane repice postaje sve teži zbog nestašice različitih komponenti za zaštitu bilja. Uljana repica je važan element plodoreda koji je bio ekonomski izuzetno isplativ na mnogim gospodarstvima. Promatrajući prošlu godinu, kada su poljoprivrednici u mnogim regijama na kraju sezone imali razočaravajuće prinose, prirodno se postavlja pitanje kako će izgledati žetva u 2022. i što se može učiniti da se prinosi ponovo povećaju.

Na ova pitanja je odgovorio Ferenc Kornis iz N.U. Agrar GmbH tokom svog izlaganja. On je objasnio da je uljana repica, koja se zapravo smatra „unosnom kulturom“ trenutno više problematična. Različiti faktori su posebno utjecali na teškoće ove godine. S jedne strane to su bile vremenske prilike, a sa druge štetočine uljane repice, kao što su crvenoglavi repičin buvač ili pipe, ali i bolesti plodoreda kao što su klobuk ili sklerotinija. Kasni mrazevi, kiša i velike vrućine su također utjecale na uljanu repicu, kao i nedostatak hranljivih materija. 
„U usporedbi na nacionalnom nivou, naše procjene su pokazale da su važne površine za uzgoj uljane repice imale 10% manje prinose“, kaže Kornis. Bilo je regija u kojima su požnjeli manje od 3 t uljane repice. Uljana repica može mnogo nadoknaditi ako u početku ima manje biljaka (25-40 biljaka / m²). Ova sposobnost kompenzacije je zasnovana na gustini zrna i masi tisuću zrna (MHZ). U dobrim regijama, nivo prinosa je oko 6 t uljane repice sa MHZ od 6 g i 110.000 sjemenki/m². Ali faktori kao što su ekstremni vremenski uvjeti, problemi sa štetočinama ili nedostatak hranljivih materija otežavaju postizanje ciljanog prinosa. Na velikim temperaturama od preko 35°C, kao i ove godine, repica se zatvara i dobivamo samo sitno zrno sa niskim MHZ. Slična je situacija i kada je vlažno: u tom slučaju odumire fino korijenje. Ovo također utječe na MHZ i opću gustinu zrna. Prema Kornisu, ono što se također često potcjenjuje je svijetlost. Ako ima premalo svijetlosti za cvjetanje, formirat će se premalo peluda i posljedično će doći do lošeg oprašivanja.

„U jesen 2020/2021 uvjeti za sjetvu su bili zapravo dobri. Listopad je bio vlažan, studeni suh i blag. U većini regija, korijen se dobro razvio. Ovo je prednost za kasnu sjetvu, ali mana za ranu sjetvu, jer će repica nastaviti rasti i trebat će joj hranljivih materija. U regijama gdje i inače nije bilo dovoljno dušika, nije ga više bilo uopće. Tako uljana repica polako postaje ljubičasta. A kada se to dogodi, posebno u fazi osam listova, zna se, uljana repica gladuje i rano gubi pupoljke“, objašnjava Kornis.

Kiša tokom cvjetanja uljane repice ove godine pogodovala je sklerotiniji. Zbog kombinacije vrlo hladnog dana (ispod 10°C) i veoma toplog dana (preko 34°C) koji je uslijedio ubrzo, skladištenje sjemena je prošlo loše i na kraju je MHZ bila niska. Sve do ove faze, usjevi su bili lijepi, zeleni i bujni. Onda je od iznenadne vrućine sve požutjelo. Da bi se osigurali prinosi uljane repice slijedeće godine, potrebno je spriječiti dalji gubitak pupoljaka, izdanaka i mahuna, bolesti i štetočine se moraju pravovremeno i pravilno suzbijati, a prihrana osigurati unatoč trenutno visokim cijenama dušika.

Kornis preporučuje postavljanje žutih zamki na pravo mjesto u proljeće, kako bi se pravovremeno reagiralo na najezdu pipa – za malu repičinu pipu na obodima parcele blizu žbunja i ivica šuma, a za veliku repičinu pipu na i uz susjedne parcele sa usjevima uljane repice od prošle godine. Za suzbijanje repičinog crvenoglavog buvača, bolje je sijati ranije i tanje, jer najveća šteta ne nastaje proždiranjem listova, već polaganjem jaja. „Ako imate jaču biljku sa debljom drškom lista, larva koja se nalazi unutra jede duže i manje ulazi u stabljiku repice. Velika biljka može izdržati više ličinki i opet pružiti dobru nadoknadu – pa čak i prinos. Tanka biljka koja je kasno posijana nema gotovo nikakve rezerve, a buha jednostavno jede kroz nju. U ovom slučaju dovoljne su jedna do dvije ličinke buhe,“ kaže Kornis.
Analiza biljaka je dobar način da se na vrijeme otkrije nedostatak hranljivih materija. Ovo je najbolje učiniti u jesen. Tako možete rano utvrditi u čemu je problem. Elementi u tragovima, kao npr. molibden, su neophodni biljci za apsorpciju dušika. Ako takvih elemenata nema, smanjuje se i efikasnost dušika. Iz toga razloga je analiza količine mikronutrijenata u potpunosti logična. Važno je da ne dozvolite da uljana repica gladuje. Na pitanje gledatelja kako prepoznati pravi početni unos, Kornis je odgovorio: „Ako uljana repica rano postaje ljubičasta odn. ako su najstariji listovi već žuti, onda znate da je već došlo do promjene dušika. Ovisno od lokacije, ovdje se može dodati velika količina dušika, recimo 100 kg/ha, kako repica više ne bi gladovala. Zato što rano posijano sjeme uljane repice mora rano  proklijati, ranije mu je potreban dušik.“

Ciljevi oplemenjivanja u budućnosti

I izlaganje dr Huberta Kempfa (SECOBRA GmbH) na temu „Izazovi oplemenjivanja pšenice u budućnosti“ je bilo vrlo zanimljivo. Prije svega, postavljeno je pitanje, kojim ciljevima oplemenjivanja moramo težiti 2022. godine, kako bismo bili u toku i 2030. godine. Ciljevi oplemenjivanja su vrlo dugotrajan proces. Od križanja sorti preko stvaranja varijabilnosti, selekcije do provjere vrijednosti prođe oko 10 do 14 godina. Oplemenjivanje pšenice se prilagođava izazovima i problemima u pogledu smanjenja pesticida i upotrebe gnojiva, suše i vrućine izazvanih klimatskim promjenama (stres od vrućine i suše) i povećanju organske poljoprivrede. Već postoje sorte koje su otpornije, organski kvalitetne i tolerantnije na stres izazvan vrućinom ili sušom. Da bismo u 2030. godini imali rješenje i sorte, moramo već danas krenuti u akciju. Ciljeve uzgoja u budućnosti određuju događanja u društvu i politici, kao i klimatske promjene.

Dr Kempf je objasnio neke važne preduvjete da bismo uopće započeli oplemenjivanje, kao što je dovoljna varijabilnost u genskom fondu dotične vrste. Nije svaka prednost u oplemenjivanju profitabilna za poljoprivrednika. Neki ciljevi se mogu povoljnije realizirati uz pomoć tehničkog rješenja ili rješenja za biljnu proizvodnju. Uzgajivači se trude prije svega u sortnom materijalu unijeti stabilnost prinosa i prilagođavanje klimatskim promjenama. To se može postići višegodišnjom selekcijom na različitim mjestima i u različitim klimatskim podnebljima. Ovo su sve preduvjeti da se poljoprivrednicima ponude sorte koje odgovaraju njihovom podneblju.
Uzgoj otpornih sorti je posebno uspješno. Pojedine sorte pokazuju dobru otpornost na bolesti, kao npr. sorta „kastel“. U ispitivanjima netretirane i tretirane varijante nije bilo gotovo nikakve razlike u prinosu. „Bez regulatora rasta i fungicida, prošle godine smo u svim testovima vrijednosti požnjeli u prosjeku preko 100 dt/ha. To je za mene veliki uspijeh u stvaranju otpornih sorti“, kaže Kempf. Da bi se smanjila upotreba gnojiva, jedan pristup bi mogao biti odabir na osnovu efikasnosti dušika ili oslanjanje na sorte visoke kvalitete proteina. Ovde međutim treba imati na umu da bi visok kvalitet mogao rezultirati manjim prinosom zrna, što tržište mora cijeniti, smatra Kempf. U Njemačkoj trenutno postoji 18 programa oplemenjivanja ozime pšenice. Ovim uglavnom upravljaju uzgajivači srednje veličine. Dr Kempf je tu naglasio da ovaj rad osigurava stvaranje dovoljno novih raznovrsnih sorti koje bi bile pogodne za različita podneblja.

Mikroorganizmi u poljoprivredi

I mikroorganizmi igraju važnu ulogu u poljoprivredi. Ali ne samo tu. Oni su osnova čitavog života na Zemlji. Svako živo biće, bilo čovjek, životinja ili biljka, ima vlastiti mikrobiom. Ne postoji točka na Zemlji na kojoj nema mikroorganizama. Nalaze se čak i u ekstremnim sredinama, kao što su npr. termalni izvori, gde inače nema života.

Pritom u mikroorganizme ne spadaju samo bakterije ili gljivice, nego i alge. Ili, kako prof. Michael Schloter objašnjava: „Sve što je manje od 50 mikrometara i što se ne vidi golim okom.“ U jednom gramu zemlje ima više mikroorganizama nego ljudi na planeti. U svom izlaganju je objasnio značaj mikroorganizama za kvalitetu biljaka i ljudskog zdravlja. Ovi organizmi su vrlo važni za kvalitetu zemljišta. Oni imaju vrlo važnu funkciju upravo u kontekstu poljoprivrede npr. za iskorištavanje hranljivih materija, zadržavanje ugljika, razlaganje štetnih materija u zemljištu ili očuvanje kvaliteta podzemnih voda. Osim toga, mikroorganizmi stvaraju supstance koje poput ljepka sprečavaju eroziju.
Međutim, na ove najmanje organizme utječe način na koji živimo i obavljamo poljoprivredu. Jedan od problema je gubitak raznolikosti u mikrobiomima širom svijeta, koji ne možemo regenerirati. Ovaj gubitak je naročito uzrokovan prekomjernom upotrebom gnojiva, ali i monokulturama, pesticidima i određenim vrstama stočarstva. Za čovjeka ovo znači gubitak raznolikosti, a sa njom i usluge ekosistema koje mu pruža zemljište.
„U području oplemenjivanja biljaka uvijek smo pokušavali optimizirati genom biljke, ali smo pri tome zaboravljali mikroorganizme sa kojima je biljka blisko povezana. To je dovelo do gubitka funkcionalnosti, zbog čega danas moramo koristiti mnogo gnojiva“, objašnjava Schloter. Sada kada je problem otkriven, ulažu se napori da se stabilizira mikrobiom u korijenu kako bi se obnovila funkcionalnost. Ako želite više mikrobne biomase i više raznolikosti bakterija, između ostalog morate regenerirati skladište ugljika u zemljištu. Ovo dovodi do veće rezistentnosti, stabilnosti i otpornosti parcela. Možda bi imalo smisla uzeti mikrobiom sjemena i prenositi ga iz jedne regije u drugu. Biljka troši energiju za održavanje mikrobioma. Vremenom, međutim, i biljka postaje „lijena“. Ako biljka nema optimalne uvjete, biom automatski postaje raznovrsniji, pošto biljka luči izlučevine da bi hranila mikroorganizme. „Možete usporediti recimo područje u kojem ima puno oluja. Ljudi koji žive u takvim područjima grade kuće sa stabilnijim zidovima, nego u područjima gdje su oluje rijetkost“, objašnjava Schloter.
Ljudski mikrobiom je – kao i mikrobiom biljaka – pod jakim uticajem životne sredine. Schloter spominje „koncept jednog zdravlja“ koji kaže da zdrav čovjek živi u zdravoj sredini. Zdravlje ljudi, životinja i životna sredina su neraskidivo povezani. Ako životna sredina nije zaštićena, može se razviti više patogenih organizama koji izazivaju bolesti ljudi, životinja ili biljaka. U posljednjih 40 godina došlo je do porasta infektivnih bolesti, jer su patogeni prisutniji kada dođe do smanjenja broja najmanjih organizama u okruženju. Ovdje velika raznolikost mikrobioma također može služiti kao zaštitna funkcija protiv patogena, zbog čega je očuvanje mnogih različitih mikroorganizama toliko važno.
Ako je kvaliteta zemljišta loša, to će se odraziti na čovjekovo zdravlje. Znači postoji veza između čovjekovog zdravlja i kvaliteta zemljišta. „Moramo pokušati ponovo doći do pozitivnog razvoja. To možemo učiniti tako što ćemo dozvoliti više prirode da se vrati – i u ruralnim i u urbanim područjima. U poljoprivredi moramo koristiti poljoprivredne tehnike kako bismo ponovo stvorili više raznovrsnosti, mikroorganizama, što znači da dobijemo zdravo zemljište, a samim tim i zdrave biljke i stoga i zdravije živote“, naglašava Schloter. 

Novi pristupi – zamjena pesticida tehnologijom

Zakonski okvir sve više ograničava upotrebu pesticida. Da bi se postigli navedeni ciljevi smanjenja, koji su također navedeni u koalicijskom sporazumu, ali i da bi se opet postigli dobri prinosi, potrebni su novi tehnički i agronomski pristupi. Prof. dr Bernhard Bauer (HSWT Triesdorf) u svom predavanju je odgovorio na pitanje „Koji novi pristupi i ideje postoje za tehničko smanjenje pesticida?“.

Za njega je posebno važna izvodljivost ovih rješenja u praksi. Fokus je na primjenljivosti: što možemo učiniti? Koji proizvodi se mogu koristiti u praksi? Kako ih dalje razvijati? Rješenje može biti zamjena mehaničkom njegom usjeva. Herbicide možete zamijeniti češćim okopavanjem i drljanjem. Druga mogućnost bi mogla biti proširenje plodoreda. Drugi pristupi podržavaju ideju o smanjenju upotrebe pesticida tehnologijom. Optimizacijom tehnike prskanja može se poboljšati adsoprcija, saturacija usjeva ili vlaženje. Ali ovo se ne može primijeniti kod svih usjeva. Tehnike kao što su modeli zaraze ili podaci o vremenskim prilikama mogu pomoći u donošenju odluka kako bi zaštita usjeva bila što efikasnija.
U području fungicida trenutno se radi na potpuno novom konceptu. Ideja je da npr. ozimu pšenicu više ne vidimo kao površinsku već kao prostornu kulturu. Stvaraju se široki redovi. Koriste se posebne dizne za potapanje između redova i nanošenje sa bočne strane. Prednost ovoga bi moglo biti lakše tretiranje nižih dijelova biljaka. Prema Baueru, početna istraživanja se vrše u Trizdorfu.
Bauer također vidi veliki potencijal u modulaciji širine impulsa, skraćeno „PWM“. Ovdje se svaki sklop dizne na krilu prskalice može otvoriti i zatvoriti nekoliko puta u sekundi. Ako je odnos vremena zatvaranja i otvaranja 50%, izbacuje se polovina ukupne količine. On vidi veliku prednost u mogućnosti kontrole spektra kapi i količine nanošenja skoro nezavisno jedno od drugog. „Ponekad nam treba malo vode, ali fine kapi. Ovako nešto se može relativno lako implementirati sa PWM sistemom i čak se može prilagoditi određenim uvjetima na terenu“, kaže prof. dr Bauer.
Ovdje definitivno ima potencijala za razvoj – što se tiče pitanja kako gledate svoje usjeve, kao prostornu ili površinsku kulturu, ali i kada je u pitanju maksimalno iskorištavanje tehničkih mogućnosti i njihov dalji razvoj. Trenutno stanje pokazuje da postoje načini za postizanje navedenih ciljeva bez potrebe da se kaže da određene aplikacije više nisu moguće.

Kamere u zaštiti bilja

Theodor Leeb (HORSCH Leeb Application Systems GmbH) se bavio temom sistema kamera u zaštiti usjeva. Zajedno sa dr Jensom Königom (Robert Bosch GmbH, sektor Smart Agriculture), prof. dr Bernhardom Bauerom (HSWT Triesdorf) i dr Robinom Minkom (suosnivač i jedan od generalnih direktora SAM-DIMENSION.com) bavio se pitanjem da li kamere u zaštiti bilja zamjenjuju ljudsko oko, da li podržavaju integriranu zaštitu usjeva svojim algoritmima za prepoznavanje i da li ova tehnologija može generirati značajne potencijalne uštede u zaštiti usjeva.
Kamere sa algoritmima će u budućnosti pomagati ljudskom oku u zaštiti usjeva. No, trenutno je donošenje odluka na poljoprivredniku. Trenutno i najbolje tehnologije zasnovane na kamerama mogu samo pomagati poljoprivredniku u tome.

Kod upotrebe kamera je važno da one nešto i vide. To znači, na primjer, da su herbicidne mjere prije nicanja isključene, jer korov još nije vidljiv. Prof. Bauer vidi mogućnost uštede na sredstvima kojima se tretira list ili suzbija problematični korov. Kamere također pružaju mogućnost prepoznavanja simptoma gljivičnih oboljenja i tretiranje fungicidima na dijelu površine.
Sa tehničkog stanovišta, potrebna je vrlo precizna kontrola krila, objašnjava Theodor Leeb. To je preduvjet za tzv. Spot Spraying i prskanje u trake pomoću kamera, inače neće funkcionirati, jer dizna, tj. spot se moraju postaviti točno iznad reda usjeva ili korova.

U intervjuu „Prepoznavanje pojedinačnih biljaka – sistemi kamera sa budućnošću?“ (vidi str. 28) sa Theodorom Leebom možete pročitati više o različitim primjenama sistema kamera.

U intervjuu „Prepoznavanje pojedinačnih biljaka – sistemi kamera sa budućnošću?“ – sistemi kamera sa budućnošću?“ sa Theodorom Leebom možete pročitati više o različitim primjenama sistema kamera.

Više o HORSCH Live temama možete saznati preko QR koda ili direktno preko linka  www.horsch.com/live.