Razmišljanje unaprijed
Michael Horsch
Michael Horsch je razgovarao sa terraHORSCH-om o hibridnoj poljoprivredi s obzirom na Europski zeleni dogovor koji je najavila EU, ali i o tome koliko mogućnosti se zapravo krije u skladištenju CO2 u humusu.
Poljoprivrednici širom svijeta se danas moraju nositi sa brojnim problemima, a tako će biti i u budućnosti. Neki imaju više regionalnih posljedica, neki su od globalnog značaja. Počnimo sa regenerativnom poljoprivredom. Odmah na početku treba objasniti i razjasniti neke stvari. Počeli smo intenzivno govoriti o toj temi i već smo dobili puno povratnih informacija. Tu spadaju pitanja poput: „Šta bi to trebalo značiti? Jesmo li nešto pogriješili?“ Ili: „Da li moramo nešto popraviti?“ Pošto izraz „regenerativno“ podrazumijeva da nešto nije u redu. Ja kažem jasno i glasno da nismo željeli da se stvori takav utisak i ne mislimo da je to slučaj. Najbolji izraz je onaj koji je HORSCH skovao prije nekoliko godina i koje je od tada u upotrebi u branši. Čak se i u službenim izjavama ministarstava poljoprivrede širom svijeta govori o tome, jer ima smisla. U pitanju je hibridna poljoprivreda. Ne idemo unazad, već idemo naprijed. Ako govorimo o hibridnoj poljoprivredi, govorimo i o mjerama koje se koriste u regenerativnoj poljoprivredi. Jedva čekamo da vidimo kako će se razvijati hibridna poljoprivreda. Saznanja iz organske poljoprivrede i dokazane metode iz konvencionalne poljoprivrede se spajaju i možda se u kombinaciji sa modernom biotehnologijom može razviti potpuno novi oblik proizvodnje životnih namirnica. Hibridna poljoprivreda će dugoročno biti još jedna alternativa organskoj odnosno konvencionalnoj poljoprivredi i, na primjer u području zaštite bilja, koristit će najbolje mehaničke i kemijske metode.
Europski zeleni dogovor
Slijedeća tema je Europski zeleni dogovor (Green Deal) koji je Brussel nedavno usvojio. Naime, ovo ne utječe samo na EU, već indirektno i na međunarodna tržišta kroz budući uvoz i izvoz. Sada se vode rasprave kako da se nosimo sa tim. Sve u svemu, u svim industrijama i mjerama, emisija CO2 u EU treba se smanjiti za najmanje 55% do 2030. godine u usporedbi sa nivoom iz 1990. godine. EU parlament bi čak želio smanjenje od 60%. Pored toga, cilj za 2050. je da Europa postane prvi klimatski neutralan kontinent, šta god to značilo. Ali mi želimo postići 55% ciljeva do 2030. godine – za deset godina. U Zelenom dogovoru postoji čitav niz različitih područja i mjera, poput cirkularne ekonomije, gdje na primjer, više ne proizvodite plastični otpad, već samo papirnati otpad. Cirkularna ekonomija uzima u obzir kako se reciklira automobil ako se pokvari nakon prosječno 200.000 prijeđenih kilometara. Šta se može ponovo iskoristiti? Šta se baca? Postoje nebrojene podkategorije.
Jedno jako važno i veliko područje u Zelenom dogovoru je „Farm to Fork“ (od farme do stola), koja se sastoji od četiri ključne točke. Točka jedan: smanjenje upotrebe pesticida za 50%. Pitanje o kojem se intenzivno diskutira je od koje vrijednosti da se računa? Slijedeća točka je smanjenje gnojiva za 20%. Treća točka: 50% antibiotika mora biti izbačeno iz stočarstva. Ovo će imati ogroman utjecaj na proizvođače kemijskih sredstava i gnojiva. Prodaja u ovom području će se vjerojatno smanjtii i do 50%. I četvrta točka: do 2050. 25% poljoprivrede u Europi mora biti organsko. Ovo su grubi okvirni uvjeti.
Izvor: https://cor.europa.eu/de/engage/Pages/green-deal.aspx
Dostavljeno od strane „EU – Europäischer Ausschuss der Regionen – Medienzentrum“.
Zanimljivo je da se mi ovim temama zapravo bavimo već dugo, mnogo prije nego što su ovi propisi službeno usvojeni. Nama i našim kupcima širom svijeta odavno je jasno da moramo raditi na smanjenju pesticida i proizvodnji osnovnih namirnica bez njihovih tragova. Što u ovom kontekstu znači hibridna poljoprivreda? Krajnji cilj „maksimiziranje prinosa je jedini oblik maksimiziranja profita“ je sjajno funkcionirao u proteklih 60 ili 70 godina. Ali dalje ćemo moći samo ako odustanemo od ovog načina razmišljanja. O detaljima se još mora raspravljati. Ovo je zapravo bitan pristup hibridne poljoprivrede. Hibridna poljoprivreda funkcionira samo ako nam primarni cilj nije maksimalni prinos. Što ne znači da ga ipak ne možete dobiti.
Manja konzumacija mesa?
Sa ovim je blisko povezano pitanje šta ćemo jesti u budućnosti? Ova tema uzima maha u Europi, SAD, Kanadi, ali i u Brazilu i Rusiji. Potrošnja mesa se donekle smanjila, a povećao unos biljnih proizvoda. U SAD bi ova tema mogla postati još aktualnija sada kada su na izborima pobijedili Joe Biden i Kamala Harris. Oni, a pogotovo potpredsednica Harris, su u svom izbornom manifestu, zauzeli veoma jasan stav o ograničavanju ili smanjenju potrošnje mesa – posebno u području brze i nezdrave hrane. Ne želim suditi da li je to ispravno ili ne. Do toga bi došlo i da su američki izbori rezultirali drugačijim ishodom. Fleksitarizam tj. manja konzumacija mesa je trend u mnogim zemljama svijeta – čak i ako ove zemlje pokrivaju samo dio cjelokupne svjetske populacije. Ali ljudi mijenjaju prehranu zbog svog zdravlja i/ili klime. Isto važi i za zamjene za meso. Sadašnja količina kukuruza i soje više neće biti potrebna za prehranu stoke. Bit će na raspolaganju više zemlje za povrće.
Inače, sa velikim interesiranjem primjećujem da se često više ne diskutira o tome zašto i kada se točno čovjek mora pozabaviti tim problemom. Ne, mnogi već razgovaraju o tome na koji je način to najbolje učiniti. A kada govorim o idejama iz hibridne poljoprivrede, često čujem: „Da, moramo se moramo se time baviti kako bismo funkcionirali održivo i profitabilno.“ Možda se u nekim zemljama može i zaraditi na temi ostataka pesticida u namirnicama. Jer, potrošači žele hranu bez ostataka pesticida. To se može vrlo precizno provjeriti. Čak i ako se to želi samo u Europi, imat će međunarodne efekte. Ako dođe kukuruz iz Ukrajine ili soja iz Brazila i u njima se pronađu ostaci pesticida, vagon pun pšenice ili brod pun soje mora se vratiti nazad. I to se napominje u Europskom zelenom dogovoru. Naravno, postoje zemlje koje bi, na primjer kod pšenice, ovo mogle smatrati prednošću u odnosu na konkurente. Uzmimo za primjer Ukrajinu. Njihova pšenica će u tom slučaju prije otići u Egipat ili Kinu. Ali ako Europa više ne bude tržište za kukuruz ili soju, to će imati ogroman uticaj na protok sirovina i cijenu. Jer ako proizvođači kukuruza i soje budu tražili nova tržišta, i svi ostali proizvođači će to učiniti.
Stvaranje humusa
Što se tiče stvaranja humusa, sve je jasnije šta je moguće, a što ne. Čini mi se da smo mi, Nijemci, na prvom mjestu u intenzivnom, modernom ratarstvu. Međutim, većina još uvijek nije postigla maksimum organskog ugljika (C-org) u obradivom zemljištu. Prosječan sadržaj humusa u našem obradivom zemljištu u Njemačkoj je nešto ispod dva posto. A prosjek kod održavanih zelenih površina je pet procenata. Kako je moguće da takva zelena površina ima dva i po puta veći sadržaj C-org od obradivog zemljišta? To je povezano sa činjenicom da se fotosinteza odvija tokom cijele godine. Čim je sunčano i vlažno, proizvodi se šećer. A dio šećera, između 10 i 30% zavisno od biljne vrste, preko vrhova korjenova se oslobađa kao tekući ugljik u rizosferu i organizmima u zemljištu, čiji broj zbog toga naglo raste. Međutim, na širenje organizama u zemljištu utječe koncentracija soli (gnojiva) u zemljištu. Još uvijek ima malo znanstvenih istraživanja na ovu temu, ali je jasno da se sa raznovrsnijim plodoredom, velikim udjelom međuusjeva i prilagođenom obradom zemljišta može približiti odnosima C-org koji postoje kod održavanih zelenih površina. Trebalo bi omogućiti da se godišnje stvori 0,1% humusa. Ali ono što se ovdje stvara je po pravilu hranljivi humus, a ne trajni humus, koji se uglavnom odnosi na sadržaj gline u zemljištu. Pogledajte Kazahstan. U proteklih 60 godina su obrađivali zemlju na dubini od 10 cm – hranljivi humus je skoro potrošen. Sada koriste Tiger za obradu do 30 cm dubine. Tako žele doći do dubljih slojeva trajnog humusa. Mnoge materije su i dalje mineralizirane u tlu, od čega biljke imaju korsti dok rastu.