Fokusiranje na budućnost
Na gospodarstvu Jean-Luca Didiera sve se vrti oko jednog cilja: radikalnog smanjenja troškova proizvodnje. HORSCH Sprinter ST je ključan stroj u njegovom načinu rada od 2005. godine. „U početku nisam bio svjestan toga. Bio sam prilično skeptičan“, kaže ovaj poljoprivrednik. Za terraHORSCH objašnjava svoj pristup.
Jean-Luc Didier vodi gospodarstvo u Francuskoj, u području Haute-Marne. Poljoprivredom se bavi vrlo pragmatično. Koristi metode koje smatra najboljim za svoje gospodarstvo – bez dogmatskog insistiranja na tome koja je jedina ispravna. Njegov individualni sistem je zasnovan na vlastitim eksperimentima i nije uvijek primjenjiv u drugim slučajevima – pogotovo ne na zemljište velikog potencijala.
Gospodarstvo se sastoji od dvije ekonomije, koje su međusobno udaljene 50 km. Klimatski uvjeti su slični. Posjeduje silose za žitarice i bunker skladišta na obje lokacije. Parcele su međusobno prilično udaljene. Tipovi zemljišta na obje ekonomije se drastično razlikuju. 65% parcela se nalazi na visoravni Barrois sa manje ili više kamenja. Dubina zemljišta varira od 10 cm do 30 cm, a udio kamenja može nekad biti i preko 50%. 25% čini drenirano, hidromorfno glinovito zemljište, a preostalih 10% čini plodno glinovito zemljište. Negdje se zemljište sastoji od 60% gline, čak i ono jako kamenito. Što se padalina tiče, razlike između ove dvije lokacije su ponekad i 200 mm. Prosječna količina padalina iznosi 950 mm godišnje i uglavnom pada u jesen i zimu. Jean-Luc Didier nije samo poljoprivrednik, već i aktivan poduzetnik.
„Moji uvjeti su daleko od idealnih“, kaže Jean-Luc Didier. „Naročito zato što su neke parcele jako strme – i do 100 m razlike u nadmorskoj visini – i zato što su proteklih godina klimatski uvjeti jako nepredvidivi i imaju ogroman utjecaj na prinose i kvalitetu proizvoda.Na primjer, 2019. je u Francuskoj vladala tromjesečna suša, da bi jesen bila izuzetno vlažna sa 392 mm za tri mjeseca!“
Konverzija
Jean-Luc Didier je preuzeo gospodarstvo 1995. godine. Zbog kamenito glinovitog zemljišta i efikasnosti u radu, plug se na njemu nije koristio već 49 godina. Dakle od 1971. se primjenjuje isključivo direktna sjetva. 2005. je povećao svoju površinu za 75%. Da bi gospodarstvo bilo profitabilno, morao je reorganizirati svoju mehanizaciju. „Tada sam od mnogih strojeva imao po dva komada npr. rotacionu drljaču od 4 i 6 metara, sijačicu od 6 i 8 metara – dakle ukupno 4 sijačice. Bilo mi je jasno da tu mogu uštedjeti. Prodao sam 34 stroja, a kupio 17 što rabljenih što novih strojeva.“
U to vrijeme se upravnik gospodarstva još uvijek fokusirao na intenzivnu poljoprivredu i uzgoj usjeva koji su bili tipični za ovu regiju: uljanu repicu, ozimi ječam, ozimu pšenicu. Troškovi mehanizacije su se morali točno izračunati, bez nepotrebnih investicija – ali i bez gubitka kvaliteta sjetve.
„Tražio sam sijčicu od 6 metara koja će dobro obaviti posao na različitim tipovima zemljišta – brzo i bez stalnog podešavanja. U stvari, morala je napraviti posao četiri stroja – u pogledu kvalitete i svestranosti – i da pritom garantira istu kvalitetu ulaganja sjemena u hidromorfno zemljište kao kod rotacione drljače. Naravno da su smanjeni prinosi bili neprihvatljivi. I na kraju, troškovi održavanja bi trebal biti slični našoj staroj sijačici Nodet. Međutim, u to vrijeme na tržištu nije postojala sijačica koja bi mogla zadovoljiti sve moje zahtjeve.
Te 2005. godine još nisam bio HORSCH-ov kupac. Freza me nije interesirala. Bila mi je previše komplicirana. U mojim očima je trošila previše energije, a pružala je premalo rezultata. A nisam bio ni klasičan kupac Airseeder CO, taj koncept mi tada nije izgledao obećavajuće. Smatrao sam da je sistem sa grabljicama dobar, ali na Airseederu su bili montirani na dvostruku oprugu sa mnogo pokretnih dijelova. Kada je Sprinter ST izašao na tržište, mogao je ispuniti najmanje jedan od mojih zahtjeva: troškovi nabave i održavanja su bili minimalni zahvaljujući Flexgrip sistemu. Ipak nisam bio potpuno uvjeren. Kada mi je Michael Horsch objasnio da je mnogo strojeva Airseeder CO prodano u Velikoj Britaniji i da tamo kupci imaju prinose pšenice od 100 dt, odluka je pala. Moj sistem rada se u potpunosti promijenio. Sa mojim novim strojevima potrebno mi je samo 1,9 KS / ha (uključujući zaštitu usjeva) – usprkos međusobnoj udaljenosti između parcela i strmim padinama.“
Sumnja u Sprinter
Promjena načina rada i mehanizacije je u početku bila korak u nepoznato. „Bio sam skeptičan, jer sam morao zamijeniti sijačicu roto drljačom, što je uvijek bilo rješenje kada ništa drugo nije preostajalo. Tako se moglo sijati i u izuzetno teškim uvjetima. Iz opreza sam još godinu dana zadržao svoj drugi četvorometarski stroj – za svaki slučaj.“ On rado priča slijedeću anegdotu: „Jednom sam početkom studenog sijao pšenicu poslije suncokreta i to u vrlo vlažnim uvjetima. Vremenski prozor u kojem nije padala kiša je bio izuzetno uzak. Da bih mogao sijati traktorom sa duplim gumama, podigao sam prednji dio sijačice tako da se na strminama traktor ne prevrne. Držao sam se radne brzine od 15 km/h. Ipak sam u jednom danu morao posijati 60 hektara! Kada su usjevi nikli i tokom žetve sam primjetio da su rezultati identični onima koje sam imao kada sam koristio kombinaciju roto drljače i sijačice.
Utvrdio sam da ako održavam veliku radnu brzinu tokom rada sa Sprinterom i konstantno razbijam zemlju, ne dolazi do sabijanja brazde i potiče se propusnost zemljišta i biljke bolje apsorbuju vlagu. Tako da sam i prodao i posljednju roto drljaču.“
Ekonomična sijačica
„Sprinter ST je ekonomičan iz više razloga. Najprije, to je sijačica sa grabljicama. Mislim da se takvi radni organi sporije troše od diskova. Grabljice su krute i stoga manje sklone trošenju. A gume kod novih modela su dovoljno velike da nose podvoz, tako da ih ne morate mijenjati u nevrijeme.
Na prvom modelu sam zamijenio samo kliznu ploču kod Duett radnih tijela nakon 6.000 ha. A kod novih modela je trebalo samo promijeniti ugao grabljica, ne i same grabljice.
Sada imam već trećeg Sprintera. Prvog sam prodao zato što sam želio dupli rezervoar i da bih ispoštovao prometne propise, a drugog kako bih zadovoljio propise o sistemu kočenja i zbog jedine mane te sijačice: potrebne vučne snage. Sprinter kojeg trenutno posjedujem ima dvije grabljice manje, što značajno smanjuje potrebnu vučnu snagu. Danas u prosjeku trošim 7 l dizela po hektaru, kada koristim Duett radna tijela“, objašnjava Jean-Luc Didier.
Da bi zadovoljio nove zahtjeve u pogledu sjetve, Duett radna tijela je zamijenio užim vrhovima koji pomiču manje zemlje i zato ih je lakše vući.
Pored čisto tehničkog aspekta, koji stroj čini tako ekonomičnom u pogledu održavanja i potrošnje goriva, Sprinter ima i prednosti u pogledu potrebnog radnog vremena i logistike. „stroj se lako podešava i robustan je i čak se i sezonski radnik brzo navikne na nju. Treba samo podesiti nagib stroj i dubinu sjetve.“ Poštujući propisane dimenzije za cestovni transport, štedi vrijeme na velikim udaljenostima. Nije mu potrebno dodatno vozilo za transport niti dodatni radnik. Rezervoar velike zapremine od 5.000 l smanjuje broj vožnji do i od ekonomije. „Zato smo morali reorganizirati radno vrijeme, jer smo mogli posijati veću površinu – sa manje strojeva i manje radnika. Isto tako jako cijenim i velike gume na našem Sprinteru,“ objašnjava ovaj poljoprivrednik.
Nova pitanja
Tada je glavni razlog za upotrebu Sprintera bio jednostavan: ravna, konsolidirana sjetvena posteljica. Danas postoje potpuno novi problemi: stroj mora raditi i sa žetvenim ostacima i međuusjevima.
„Već pet godina sam svestan da se menja stav društva prema našoj profesiji. Pod velikim smo pritiskom, stalno se donose novi ekološki propisi i imamo druge probleme poput zagađenja tla, štetnih insekata i gubitka određenih aktivnih supstanci, a ne postoje alternative. Tu spada i primer glifosata. Do pre godinu-dve sam bio ubeđen da će se i dalje tolerisati u konzervacijskoj poljoprivredi. Barem dok se ne pronađe neka nova aktivna supstanca. Dakle, mnogo je faktora uticalo na moje odluke u vezi sa novim načinima proizvodnje i koji su bili presudni u mojoj odluci da krenem u novom smeru. Na našem području, sa našim klimatskim uslovima i sa izuzetno suvim zemljištem, verujem da idemo ka ekstenzivnoj poljoprivredi i to je model za koji sam se na kraju odlučio.“
Jean-Luc Didier smatra da ovo zahtijeva i uzgoj „egzotičnih“ kultura: „Možda one nužno ne odgovaraju našim klimatskim uvjetima i zemljištu, ali su neophodne za opsežniji koncept. Grašak nije prilagođen kamenitom zemljištu. Zob, lan i suncokret su preosjetljivi na sušu. Kukuruz ne voli kamenje ili previše vlage u proljeće i jesen. Soji škodi ljetnja suša i može se požnjeti tek u kasnu jesen. Ali svaka biljka igra ulogu u „higijeni“ njive i ravnoteži zemljišta. Uljanu repicu možete uzgajati iako je to zapravo intenzivna kultura, ali mora biti dio bogatog plodoreda koji uključuje proljetne usjeve. Trenutno sijem repicu, soju, jari grašak, uljani lan, suncokret, ozimu i jaru pšenicu, ozimi i jari ječam. U budućnosti morate biti spremni da izgubite nešto novca sa jedinim kulturama – posebno sa prinosima – koji će se pak vratiti kroz druge kulture u plodoredu.“
Ekstenzivni sistem rada je stoga logična posljedica za ovog poljoprivrednika, čiji je poljoprivredni koncept u potpunosti usmjeren na drastično smanjenje troškova. Pošto je postignut maksimum prinosa i on više nije glavni faktor profitabilnosti gospodarstva – osim organskog sektora u ovom trenutku – jedina stvar koja može utjecati na poslovni rezultat jesu troškovi proizvodnje. „Sa ekstremnim vremenskim uvjetima postaje sve teže nadati se velikim prinosima. Kada nekoliko puta prođete kroz teške godine, jednostavno morate preispitati stvari. Mi smo u slijepoj ulici i kada je u pitanju upotreba pesticida. Smanjivanje će nam biti nametnuto. Zbog toga želim očistiti svoje njive bez zavisnosti od herbicida. Po mom mišljenju, sistem obrade koji uključuje širok plodored i konvencionalnu sjetvu ili direktnu sjetvu je najbolje rješenje za naše glinovito zemljište malog potencijala.“
Sprinter ST u ekstenzivnom sistemu
Jean-Luc Didier puno radi sa međuusjevima i biljkama za zeleno gnojenje. Puno polaže na biljke bogate proteinima, dlakavu graoricu, etiopsku slačicu, faceliju i – ako postoje problemi sa strukturom zemljišta – bob.
„Poslije vršidbe, usjevi se siju Sprinterom ST direktno u strnište. Naročito na vrlo kamenitom zemljištu. Zato sam uložio u nova uska radna tijela sa dva otvora jedan iznad drugog. Malo sjeme se ulaže na manju dubinu od velikog sjemena. Sijem na razmaku od 28 cm. 2018. i 2019. godine smo imali neobične uvjete za sjetvu: ekstremnu sušu ljeti i vrlo vlažnu jesen. Više nije bilo bitno šta je ekonomično, a šta nije. Bilo nam je samo važno da uopće možemo sijati.“
„Sa mojom konfiguracijom Sprintera mogu sijati biljke za zeleno gnojivo koje će vratiti ravnotežu mom zemljištu. Zemljište na mojim parcelama je zapravo prebogato humusom. To povećava korisne rezerve, ali ograničava djelovanje pojedinih herbicida. Ako je sadržaj ugljika previsok, neće biti dovoljno azota. Tada ga morate dodati. Taj posao obavljaju biljke za zeleno gnojenje. One omogućuju šećer, predstavljaju hranu bakterijama i poboljšavaju mineralizaciju humusa i odgovarajuću apsorpciju od strane proljetnih usjeva.“
Jean-Luc Didie koristi vrhove i za sjetvu repice i tako ima veću vučnu snagu. Međutim, za sjetvu pšenice mijenja radna tijela. „U ovom slučaju koristim radna tijela sa otvorima jedan pored drugog i jednim centralnim za gnojivo. Princip je isti kao kod Duetta, ali sa tanjim i plićim vrhom. Potrebno je manje vučne snage, jer podiže manje vlažne zemlje. Za koju god tehnologiju da se opredijelite, svaka ima prednosti i mane. U potonjem slučaju je glavni problem što se gnojivo ulaže na manjoj dubini i što se oba otvora za sjeme nalaze veoma blizu jedno drugom. Cilj je sijati što približnije direktnoj sjetvi kako bi se što preciznije prodrlo u tlo, bez suvišnog okretanja zemlje da bi se zadržala vlaga u zemljištu i ograničilo nicanje korova.“
Svestrana sijačica
Unatoč nekim problemima na početku koji su riješeni uz pomoć HORSCH-ovih servisera, Jean-Luc Didier je zadovoljan svojom kupovinom. „Ovo mi je već treći Sprinter ST“. U budućnosti će ovo biti jedina sijačica na gospodarstvu – kako na glinovitom tako i na kamenitom zemljištu, u sušnim uvjetima sa uskim vrhovima i u vlažnim uvjetima sa odgovarajućim paker valjkom. Sprinter odlično radi na zemljištu sa pripremljenom površinom uz ulagače gnojiva i sa uskim vrhovima, kako se zemljište ne bi bespotrebno razgrtalo. Uz pomoć uskih vrhova, Sprinter može sijati direktno u nisko strnište bez pritiskanja slame u dno brazde i bez velikog utroška goriva. Jean-Luc Didier dodaje: „Volio bih da slijedeća verzija Sprintera može sijati dobro razvijeno zeleno gnojivo. Tokom svog radnog vijeka sam uvijek pokušavao postepeno prilagođavati stvari, ne dovodeći u pitanje poljoprivredni sistem koji se dobro pokazao u prošlosti. S obzirom na velike promjene sa kojima se suočavamo i koje tek predstoje, ne tražim radikalni prekid sa mojom tehnologijom, već konstantni razvoj. I to po mogućnosti sa strojevima koje su već na gospodarstvu.“
Pšenica, kasna sorta, je zbog obilnih padalina u jesen 2019. kasno posijana uz pomoć Sprintera. Usjev je bolje iskoristio padaline krajem travnja 2020, posebno u pogledu unosa azota. Ova sorta dala je prinos od 8,1 tone na 84 hektara, dok je ranija sorta na preostalim njivama dostigla „samo“ 6,9 tona. 
U svom ekstenzivnom sistemu svaka biljka ima svoju ulogu u higijeni njive i ravnoteži zemljišta. Jean-Luc Didier je spreman na to da će ubuduće sa nekim usjevima biti na gubitku, ali da će u cjelini moći dobro zaraditi.