Home » Izdanje 19-2019 » Vijesti iz prakse » Diversifikacija za više prinosa: soja u Brazilu

Diversifikacija za više prinosa

Poljoprivredna obrada brazilske savane (cerrado) je relativno nova. Savezna država Mato Grosso danas značajno doprinosi proizvodnji poljoprivrednih dobara u Brazilu.

Poljoprivrednici su se na početku suočili sa velikim izazovima. Jedan od njih je bilo zemljište koje je jako siromašno hranljivim materijama. Bilo je potrebno poboljšati pH vrijednost zemljišta i povećati sadržaj fosfora i kalija. Ove ogromne investicije su bile osnovni preduvjet za postizanje plodnosti zemljišta i osnova za rentabilnu poljoprivredu.

Vremenska linija pokazuje razvoj prinosa žitarica u regiji (sl.1).

Kako se poljoprivreda u ovim krajevima dalje razvijala, postupci proizvodnje su bili sve kompleksniji, a obrada sve intenzivnija (sl. 2). Skraćivanje ciklusa kultivacije za soju, kukuruz i pamuk u kombinaciji sa sjetvom soje sredinom rujan i početkom siječnja omogućilo je bolje iskorištavanje perioda vegetacije.
Trenutno se sistem obrade sastoji iz sukcesivne kultivacije soja/kukuruz i/ili soja/pamuk za drugu žetvu – trenutno se više od 60% obradivog zemljišta u Mato Grossu obrađuje na ovaj način.

Dupla kultivacija je pokrenula pitanja kojima se do sada jako malo bavilo sa znanstvenog stajališta. U znanstvenim radovima se uglavnom promatra isključivo jedna kultura, a ne u kombinaciji sa drugom kulturom tokom iste poljoprivredne godine. Intenziviranje je dovelo do stvaranja pogodnih uvjeta za korov, štetne insekte, nematode i bolesti. Slijedeći problem je rezistentnost. Iz tih razloga u Mato Grosu je sprovedeno nekoliko dugoročnih ogleda.

Fondacija MT je 2008. godine odlučila započeti skup ogleda kako bi ispitala utjecaj rotacije usjeva i monokulture – sa sojom kao glavnim usjevom, kako bi analizirala utjecaj redosljeda kultura na prinos soje i plodnost zemljišta. Ovaj dugoročni pogled je obavljen pod praktičnim uvjetima na oglednim poljima fondacije, koja se nalaze na farmi Cachoeira (17° 09' S, 54° 45' W i 490 m nadmorske visine), blizu autoputa BR-163, u okrugu Itiquira. Zemljište je jako glinovito. Više od 30 godina je posipano mineralnim gnojivom i krečom i zbog toga se smatra plodnim. Osam varijanti kultivacije je opisano u tabeli 1 i pokriva slijedeće područja: različite rotacije, kombinacije sa međuusjevima, sukcesija usjeva i monokulture.

Tokom jedanaest godina ogleda zabilježeno je nekoliko bitnih rezultata. Količina slame kod sukcesije usjeva i rotacije useva je bila znatno veća (sl. 4). Kod sistema sa rotacijom usjeva je važno promatrati razlike između tipova slame i korjenovog sistema kod različitih vrsta – sve to utječe na profil zemljišta na potpuno različite načine.

Na prinos soje, glavnog usjeva tokom ovog ogleda, su utjecali različiti načini proizvodnje i tokom godina je porastao. Porast nivoa produktivnosti kod svih načina proizvodnje tokom posljednja tri perioda vegetacije se može pripisati prije svega upotrebi rodnijih sorti koje su tek nedavno dospjele na brazilsko tržište. U ovom vremenskom periodu prosječni prinos kod rotacije usjeva ili sukcesije usjeva je znatno veći od onog kod monokulture.

Tokom perioda od šest žetvi (2008/2009 do 2013/2014) različiti načini obrade nisu imali utjecaja na prinose. Razlike su nastale tek od žetve 2014/2015. Glavni razlog je bila kombinacija vodenog stresa i ekstremno rane sorte soje. To naglašava pufernu sposobnost glinovitog zemljišta sa dobrim snabdjevanjem hranljivim materijama, što prevladava na oglednim poljima fondacije MT. Najvažnija poruka za poljoprivrednike je: ustrajte u direktnoj sjetvi – dobri rezultati se neće pokazati odmah na početku, već tokom godina, kada se sistem stabilizira.

Do sada nije primjećen značajniji porast prinosa soje kod rotacije usjeva u usporedbi sa sukcesijom usjeva. No, i dalje se vrše ispitivanja. Potrebno je utvrditi koliko varijante rotacija usjeva mogu doprinjeti biologiji zemljišta. Sl.6 pokazuje koliko stvaranje humusa može izmijeniti plodnost tropskog zemljišta.

Sl.6. Površina zemlje, sloj 0 do 10 cm za soja/ugar, soja/kukuruz i soja rotacija/ usjeva. Sa vremenom i nastankom različitih vrsta i količina malča na površini, površina postaje sve tamnija. Udio organske materije na površinskom sloju 0 do 10 cm za sve tri metode proizvodnje su tim redosljedom: 3,2%, 3,8% i 4,0
Foto: C. Kappes (2016)

Tokom ogleda su izvršene mikrobiološke analize kako bi se bolje razbili enzimi zemljišta koji djeluju na ciklus ugljika, sumpora i fosfora. Tako je bilo moguće definirati indikatore za biološku kvalitetu zemljišta. Postupci proizvodnje sa većom količinom slame povećavaju i biološku aktivnost.

Ovi parametri pokazuju koliko je slama neophodna tropskom zemljištu da bi se aktivirao ukupan biološki potencijal. Kod nekih sistema obrade sa većom količinom slame biološka aktivnost je bila osam puta veća nego kod soje u monokulturi. Ti rezultati će biti uključeni u rutinske analize laboratorija za ispitivanje zemljišta i uskoro će biti dostupni poljoprivrednicima za prikupljanje mikrobioloških podataka o različitim zemljištima na različitim farmama.

Rezime:

Nakon jedanaest godina ogleda sa osam različitih načina obrade zemljišta, za Mato Grosso se može reći slijedeće: produktivnost soje je usko povezana sa primjenjenim metodama kultivacije. Tamo gde je bilo više slame, prinos slame je bio veći. Kod sistema u kojima je kultivirano više vrsta (rotacija usjeva) prinos soje je još dosta sličan sistemima sa malo manje raznolikih vrsta (sukcesija usjeva). U svakom slučaju primjetna je veća mikrobiološka aktivnost u zemljištu. To pokazuje koliko ima smisla prakticirati proizvodnju žitarica i sistem obrade zemljišta sa većom količinom slame. Posljedica je povećanje humusa u zemljištu.

Pošto je u pitanju dugoročni ogled, fondacija MT će ga održavati i slijedećih godina, kako bi detaljnije ispitala utjecaj načina obrade na prinos soje. Uskoro će se obavljati i druge analize, poput absorpcije ugljika. Cilj je procjena utjecaja raznolikosti usjeva i doprinos održivosti poljoprivrede, prije svega one u savani.