Home » Izdanje 18-2019 » Vesti iz preduzeća » Konvencionalna setva – nekad i sad (Michael Horsch)

Konvencionalna setva – nekad i sad

Konvencionalna setva je početkom 1990-tih godina u istočnoj Nemačkoj bila vrlo rasprostranjena. Sada konvencionalna ponovo postaje aktuelna. Michael Horsch je objasnio razloge za to.

terraHORSCH: Gospodine Horsch, šta su bili počeci postupka konvencionalne setve?
Michael Horsch:
Početkom 1990-tih smo u istočnoj Nemačkoj prodali nekoliko sejalica PD 12. PD 12 je tada bila prva pneumatska sejalica kompanije HORSCH radne širine veće od 12 m, a istovremeno i jedna od najvećih sejalica na evropskom tržištu.

Tada je standardni traktor imao 180 KS i stoga je mogao da vuče PD 12. Međutim, morala je da se vrši intenzivna obrada zemljišta. Kod lakih zemljišta je funkcionisalo dobro, ali kod teških zemljišta je bilo znatno teže i prethodno je trebalo da se obave dva do tri prohoda za stvaranje setvene posteljice. Za to su bila potrebna dva do tri dodatna traktora, samo da bi se setvena posteljica uredila. Zajedno sa sejalicom bilo je potrebno tri do četiri traktora. Kvalitet setve je bio – zbog lakih vučenih ulagača i zavisno od pripreme setvene posteljice – nekad bolji i nekad gori. Kraj konvencionalne setve je između ostalog počeo sa sve većom potrebom za setvom u žetvene ostatke. Istovremeno su polako na tržište došli prvi traktori sa 250 KS. Sa njima je bilo moguće sprovesti obradu strnjišta i plitku obradu sa radnom širinom od 6 m. Osim toga je tada počela prodaja prvih sejalica sa šiljcima, a posle nekog vremena i sejalica sa ulagačima sa diskovima.
Početkom 2000-ih godina se sa traktora od 250 KS polako prešlo u klasu od 300 KS. Radne širine su se zbog toga povećavale i na tržištu su se pojavili razrivači od 6 do 8 m. Za setvu smo zatim na tržište izbacili kombinovanu sejalicu HORSCH Pronto. To je za nas bio veliki uspeh. Ona nije samo fino sitnila zemljište, već je omogućila i preciznu setvu na zemljištu promenljivih karakteristika i sa različitom pripremom. Gazdinstva su zahvaljujući većim traktorima i mašini HORSCH Pronto bila u mogućnosti da sa jednim traktorom obave pripremu i setvu - u kvalitetu koji ranije nije bio moguć, uz vrlo visok učinak u pogledu količine obrađene površine.
U isto vreme su se na tržištu u većem broju pojavile kratke tanjirače, a razmak između vrhova na razrivaču se smanjio sa 30 cm na 20 cm. Tehnologija konsolidacije zemljišta pomoću valjaka i pakera, itd. je sve više usavršavana.

terraHORSCH: Kako se sve to nastavilo posle 2010. godine?
Michael Horsch:
Oko 2010. godine se snaga traktora polako približavala 350 KS i radna širina HORSCH Pronta je narasla na devet metara. U to doba je za velika gazdinstva postajalo sve teže da nađu kvalifikovane radnike, kako bi se ispoštovali sve kraći vremenski rokovi u sezoni. Iz tog razloga smo radne širine HORSCH Pronta povećali na 12 m. Tu je problem bio da čak ni traktori sa 400 KS nisu imali dovoljno snage da vuku HORSCH Pronto 12 SW. Za to je bilo potrebno 500 do 600 KS. Samo mali broj poljoprivrednika je bio spreman da nabavi dodatni traktor te veličine da bi vukli sejalicu. I uopšte su traktori od 25 tona ispred sejalice na već obrađenim parcelama preveliko opterećenje! Morali smo da se bavimo suštinskom izmenom sistema. Na jednoj strani je bio cilj, da se seje sve brže, ali na drugoj strani je bilo sve manje radnika na gazdinstvima i radno opterećenje je sve više raslo.

terraHORSCH: Kako je počela ova izmena?
Michael Horsch:
U našem sopstvenom gazdinstvu AgroVation smo počeli pre pet godina da uvodimo „Controlled Traffic Farming“ (CTF) konstantno sa radnom širinom od 12 m na svim površinama. Problem je bio da je Pronto 12 SW, koji se sastojao od setvenih kola i Pronta od 12 m, na manjim površinama bio predugačak i nepraktičan. Zatim smo imali ideju da postojeću sejalicu za kukuruz Maestro sa teškim diskovima prepravimo u paralelogramsku verziju, da bi tako mogli da sejemo žitarice na širini od 12 m. To je i dosta dobro funkcionisalo, ali je ulaganje semena u promenljivom zemljištu delom bilo vrlo nezadovoljavajuće. U stvari je to već trebalo da znamo, jer i paralelogramski ulagač sa diskovima i sa nagaznim valjkom pozadi ne može dobro iznivelisati neravnine zemljišta, a pogotovo ne različitu gustinu površine zemljišta. Još pre skoro 20 godina smo došli do toga dok smo razvijali Pronto, gde jednokraki ulagač sa dva diska seje u prethodno konsolidovani pojas – postupak setve koji se širom sveta veoma često kopira i čak i danas predstavlja veliki uspeh. Na kraju se može reći da smo sa našim teškim paralelogramskim ulagačem imali odgovarajuću tehnologiju ulaganja, čak i kada je setvena posteljica ponekad bila malo grublja. Međutim, sejalica bez prednjeg paker valjka, kao kod Pronta, nije mogla da ispuni naše zahteve u pogledu ravnomerne dubine sejanja. Iz toga je onda nastao Serto SC: kompaktno sklopljen kao Maestro SW, sa izraženim paker valjkom i novo razvijenim PowerDisc paralelogramskim ulagačem.

terraHORSCH: U čemu su danas prednosti konvencionalnog sistema?
Michael Horsch:
Standardni traktori se sada kreću u klasi od oko 400 KS. Čak i Joker od 12 m ili Cruiser od 12 m za pripremu setvene posteljice može da se vuče sa 400 KS. Bez obzira na to, mnoga velika gazdinstva najčešće raspolažu i traktorom snage do 600 KS, koji u težim uslovima može da se koristi i za pripremu setvene posteljice. Sa radnom širinom od 12 m se može ne samo pripremiti parcela, već se može i obaviti setva mašinom HORSCH Serto širine od 12 m. Kod obe operacije se mogu obaviti sa 12 do 15 km/h optimalne brzine. Tako je moguće dnevno posejati 100 do 200 ha žitarica / repice sa dva puta po 400 KS na optimalan način. I to, kao što pokazuje naše iskustvo, i kod parcela od 10 do 20 ha. Ovaj oblik setve omogućava da se individualno reaguje na vrlo vlažne i ekstremno suve uslove – kroz dobar tajming pripemnih radova i izbor mašine za pripremu setvene posteljice poput Jokera ili Cruisera.

Još jedna važna tema o kojoj se mora voditi računa je trag traktora koji vuče Serto. Sistem talasastih diskova i pri velikim brzinama uklanja trag traktora. Važno je i da traktor ima propisne gume i da nije pretežak.

Ovde može da posluži CTF sistem, kod kojeg traktor za pripremu setvene posteljice i traktor za Serto voze po istom tragu. Sa gospodinom prof. dr Bauerom sa fakulteta u Triesdorfu trenutno pokušavamo da precizno odredimo, koje tačno prednosti u prinosu donosi ovaj sistem.

terraHORSCH: Zašto su pre svega veća gazdinstva oduševljena postupkom konvencionalne setve?
Michael Horsch:
Glavni razlog je veliki učinak u smislu obrađene površine sa optimalnim kvalitetom rada. Međutim, Serto je privlačan i zbog vrlo brzog i kompaktnog sklapanja i vrlo bezbednog transportnog položaja na drumu.Drugi razlog su relativno lake mašine od 12 m Joker ili Cruiser koje se mogu vući sa 400 KS – kada želite da se prilagodite svim uslovima setve, potrebno vam je i jedno i drugo. I ako dođe do zabrane glifosata, konvencionalni postupak postaje obavezan. Jer, kako drugačije možete ukloniti sitan korov pre setve, nego obradom i njegovim sušenjem neposredno pre setve.Prednosti Serto SC su kompaktna konstrukcija, jednostavno rukovanje i robusnost. U slučaju zabrane glifosata nećete moći da izbegnete konvencionalnu obradu i to je rešenje ako želimo dobrovoljno da izbacimo glifosat. Ako želimo da povećavamo preciznost, moramo da razgovaramo o položaju ulagača. Da bismo dobili veći klirens u oblasti ulagača semena, rasporedili smo ih u dva reda. Na taj način više zemlje i biljnih ostataka može proteći kroz ulagače semena. Nedostatak na lakšim zemljištu: zemlja u drugom redu ulagača semena pada na prvi već posejani red. Posledica mogu biti razlike u dubini sejanja. Ulagači jednake dužine imaju tu prednost da eliminišu ovaj efekat. Mada, zemljište mora biti dobro i fino pripremljeno, pogotovo teža zemljišta, kako bi se izbegla začepljenja. Ovde vidimo jasnu potrebu na tržištu da se dalje radi na preciznosti prilikom setve.

terraHORSCH: Na šta moraju obratiti pažnju poljoprivrednici koji žele da rade međurednu kultivaciju?
Michael Horsch:
Trenutno se vrlo intenzivno bavimo međurednom kultivacijom. Ekspanzija organske poljoprivrede i sve veća spremnost konvencionalnih gazdinstava – ključna reč: hibridna poljoprivreda – da se bave mehaničkim merama održavanja useva znatno utiče na potrebu za takvim mašinama. Ako usev treba da se šparta, pored dovoljnog razmaka između redova od 25 do 35 cm, mora se voditi računa i o ravnomernosti razmaka. U ovom slučaju ključni faktor može biti već pomenuta konstrukcija ulagača semena u jednom redu – ili drugim rečima ulagači jednake dužine. Nebitno da li se radi na ravnom ili brdovitom terenu – razmaci između redova ostaju uvek jednaki, pošto ne može da dođe do konvergencije. Trenutno imamo vrlo dobra iskustva sa našom mašinom Avatar 12.25 SD. Za međurednu obradu idealan razmak između redova iznosi 25 cm, konstrukcija sa jednom prečkom i velika radna širina. Tako su ispunjeni svi zahtevi od sejalice.

Konvencionalna setva je idealno rešenje ako se dobrovoljno odričete upotrebe glifosata ili ako ga se u nekom trenutku budete morali odreći.

terraHORSCH: Na šta se kod konvencionalnog rada mora obratiti pažnja kada se radi o pritisku u gumama i radnoj širini?
Michael Horsch:
Važno je da se vodi računa o odnosu širine pneumatika i širine radne mašine, te o profilu guma i ukupnoj težini mašine.
Jedan od osnovnih principa kod konvencionalne setve je da udeo stalnih tragova bude što manji. Iz toga se može izvesti zaključak da konvencionalna obrada ima smisla samo kod većih radnih širina. Trenutno za to nudimo mašine radne širine od 10 m i 12 m, ali razmišljamo da ubuduće nudimo i radne širine počev od 8 m. Pored udela traga je i uticaj samog traga veoma važan. Važno je koristiti optimalan pritisak u gumama ili alternativno traktore sa gusenicama.