Konvencionalna sjetva – nekad i sad

terraHORSCH: Gospodine Horsch, šta su bili počeci postupka konvencionalne sjetve?
Michael Horsch: Početkom 1990-tih smo u istočnoj Njemačkoj prodali nekoliko sijačica PD 12. PD 12 je tada bila prva pneumatska sijačica tvrtke HORSCH radne širine veće od 12 m, a istovremeno i jedna od najvećih sijačica na europskom tržištu.

Tada je standardni traktor imao 180 KS i stoga je mogao da vuče PD 12. Međutim, morala je da se vrši intenzivna obrada zemljišta. Kod lakih zemljišta je funkcioniralo dobro, ali kod teških zemljišta je bilo znatno teže i prethodno je trebalo baviti se sa dva do tri prohoda za stvaranje sjetvene posteljice. Za to su bila potrebna dva do tri dodatna traktora, samo da bi se sjetvena posteljica uredila. Zajedno sa sijačicom bilo je potrebno tri do četiri traktora. Kvaliteta sjetve je bio – zbog lakih vučenih ulagača i zavisno od pripreme sjetvene posteljice – nekad bolji i nekad gori. Kraj konvencionalne sjetve je između ostalog počeo sa sve većom potrebom za sjetvom u žetvene ostatke. Istovremeno su polako na tržište došli prvi traktori sa 250 KS. Sa njima je bilo moguće provesti obradu strništa i plitku obradu sa radnom širinom od 6 m. Osim toga je tada počela prodaja prvih sijačica sa šiljcima, a poslje nekog vremena i sijačica sa ulagačima sa diskovima.
Početkom 2000-ih godina se sa traktora od 250 KS polako prešlo u klasu od 300 KS. Radne širine su se zbog toga povećavale i na tržištu su se pojavili gruberi od 6 do 8 m. Za sjetvu smo zatim na tržište izbacili kombiniranu sijačicu HORSCH Pronto. To je za nas bio veliki uspjeh. Ona nije samo fino sitnila zemljište, već je omogućila i preciznu sjetvu na zemljištu promjenljivih karakteristika i sa različitom pripremom. Gospodarstva su zahvaljujući većim traktorima i stroju HORSCH Pronto bila u mogućnosti da sa jednim traktorom obave pripremu i sjetvu - u kvaliteti koja ranije nije bila moguća, uz vrlo visok učinak u pogledu količine obrađene površine.
U isto vrijeme su se na tržištu u većem broju pojavile kratke tanjurače, a razmak između vrhova na gruberu se smanjio sa 30 cm na 20 cm. Tehnologija konsolidacije zemljišta pomoću valjaka i pakera, itd. je sve više usavršavana.

terraHORSCH: Kako se sve to nastavilo poslije 2010. godine?
Michael Horsch: Oko 2010. godine se snaga traktora polako približavala 350 KS i radna širina HORSCH Pronta je narasla na devet metara. U to doba je za velika gospodarstva postajalo sve teže da nađu kvalificirane radnike, kako bi se ispoštovali sve kraći vremenski rokovi u sezoni. Iz tog razloga smo radne širine HORSCH Pronta povećali na 12 m. Tu je problem bio da čak ni traktori sa 400 KS nisu imali dovoljno snage da vuku HORSCH Pronto 12 SW. Za to je bilo potrebno 500 do 600 KS. Samo mali broj poljoprivrednika je bio spreman da nabavi dodatni traktor te veličine da bi vukli sijačicu. I uopće su traktori od 25 tona ispred sijačicom na već obrađenim parcelama preveliko opterećenje! Morali smo se baviti suštinskom izmjenom sustava. Na jednoj strani je bio cilj, da se sije sve brže, ali na drugoj strani je bilo sve manje radnika na gospodarstvu i radno opterećenje je sve više raslo.

terraHORSCH: Kako je počela ova izmjena?
Michael Horsch: U našem vlastitom gospodarstvu AgroVation smo počeli prije pet godina uvoditi „Controlled Traffic Farming“ (CTF) konstantno sa radnom širinom od 12 m na svim površinama. Problem je bio da je Pronto 12 SW, koji se sastojao od sjetvenih kola i Pronta od 12 m, na manjim površinama bio predugačak i nepraktičan. Zatim smo imali ideju da postojeću sijačicu za kukuruz Maestro sa teškim diskovima prepravimo u paralelogramsku verziju, da bi tako mogli da sijemo žitarice na širini od 12 m. To je i dosta dobro funkcioniralo, ali je ulaganje sjemena u promjenljivom zemljištu dijelom bilo vrlo nezadovoljavajuće. U stvari to smo već trebali znati, jer i paralelogramski ulagač sa diskovima i sa nagaznim valjkom pozadi ne može dobro izravnati neravnine zemljišta, a pogotovo ne različitu gustoću površine zemljišta. Još prije skoro 20 godina smo došli do toga dok smo razvijali Pronto, gdje jednokraki ulagač sa dva diska sije u prethodno konsolidirani pojas – postupak sjetve koji se širom svijeta vrlo često kopira i čak i danas predstavlja veliki uspjeh. Na kraju se može reći da smo sa našim teškim paralelogramskim ulagačem imali odgovarajuću tehnologiju ulaganja, čak i kada je sjetvena posteljica ponekad bila malo grublja. Međutim, sijačica bez prednjeg paker valjka, kao kod Pronta, nije mogla da ispuni naše zahtjeve u pogledu ravnomjerne dubine sijanja. Iz toga je onda nastao Serto SC: kompaktno sklopljen kao Maestro SW, sa izraženim paker valjkom i novo razvijenim PowerDisc paralelogramskim ulagačem.

terraHORSCH: U čemu su danas prednosti konvencionalnog sustava?
Michael Horsch: Standardni traktori se sada kreću u klasi od oko 400 KS. Čak i Joker od 12 m ili Cruiser od 12 m za pripremu sjetvene posteljice može se vuči sa 400 KS. Bez obzira na to, mnoga velika gospodarstva najčešće raspolažu i traktorom snage do 600 KS, koji u težim uvjetima može se koristiti i za pripremu sjetvene posteljice. Sa radnom širinom od 12 m se može ne samo pripremiti parcela, već se može i obaviti sjetva strojem HORSCH Serto širine od 12 m. Kod obje operacije se mogu obaviti sa 12 do 15 km/h optimalne brzine. Tako je moguće dnevno posijati 100 do 200 ha žitarica / repice sa dva puta po 400 KS na optimalan način. I to, kao što pokazuje naše iskustvo, i kod parcela od 10 do 20 ha. Ovaj oblik sjetve omogućava da se individualno reagira na vrlo vlažne i ekstremno suhe uvjete – kroz dobar tajming pripremnih radova i izbor stroja za pripremu sjetvene posteljice poput Jokera ili Cruisera.
Još jedna važna tema o kojoj se mora voditi računa je trag traktora koji vuče Serto. Sustav valovitih diskova i pri velikim brzinama uklanja trag traktora. Važno je i da traktor ima propisne gume i da nije pretežak.

Ovdje može da posluži CTF sustav, kod kojeg traktor za pripremu sjetvene posteljice i traktor za Serto voze po istom tragu. Sa gospodinom prof. dr Bauerom sa fakulteta u Triesdorfu trenutno pokušavamo precizno odrediti, koje točno prednosti u prinosu donosi ovaj sustav.

terraHORSCH: Zašto su prije svega veća gospodarstva oduševljena postupkom konvencionalne sjetve?
Michael Horsch: Glavni razlog je veliki učinak u smislu obrađene površine sa optimalnim kvalitetom rada. Međutim, Serto je privlačan i zbog vrlo brzog i kompaktnog sklapanja i vrlo sigurnog transportnog položaja na putu.Drugi razlog su relativno lake strojevi od 12 m Joker ili Cruiser koje se mogu vući sa 400 KS – kada želite da se prilagodite svim uvjetima sjetve, potrebno vam je i jedno i drugo. I ako dođe do zabrane glifosata, konvencionalni postupak postaje obavezan. Jer, kako drugačije možete ukloniti sitan korov prije sjetve, nego obradom i njegovim sušenjem neposredno prije sjetve.Prednosti Serto SC su kompaktna konstrukcija, jednostavno rukovanje i robusnost. U slučaju zabrane glifosata nećete moći izbjeći konvencionalnu obradu i to je rješenje ako želimo dobrovoljno da izbacimo glifosat. Ako želimo povećati preciznost, moramo razgovarati o položaju ulagača. Kako bismo dobili veći klirens u oblasti ulagača sjemena, rasporedili smo ih u dva reda. Na taj način više zemlje i biljnih ostataka može proteći kroz ulagače sjemena. Nedostatak na lakšim zemljištu: zemlja u drugom redu ulagača sjemena pada na prvi već posijani red. Posljedica mogu biti razlike u dubini sijanja. Ulagači jednake dužine imaju tu prednost da uklone ovaj efekt. Mada, zemljište mora biti dobro i fino pripremljeno, pogotovo teža zemljišta, kako bi se izbjegla začepljenja. Ovdje vidimo jasnu potrebu na tržištu da se dalje radi na preciznosti prilikom sjetve.

terraHORSCH: Na šta moraju obratiti pažnju poljoprivrednici koji žele raditi međurednu kultivaciju?
Michael Horsch: Trenutno se vrlo intenzivno bavimo međurednom kultivacijom. Ekspanzija organske poljoprivrede i sve veća spremnost konvencionalnih gospodarstva – ključna riječ: hibridna poljoprivreda – bavi se mehaničkim mjerama održavanja usjeva, znatno utječe na potrebu za takvim strojevima. Ako usjev treba da se kultivira, pored dovoljnog razmaka između redova od 25 do 35 cm, mora se voditi računa i o ravnomjernosti razmaka. U ovom slučaju ključni faktor može biti već spomenuta konstrukcija ulagača sjemena u jednom redu – ili drugim riječima ulagači jednake dužine. Nebitno da li se radi na ravnom ili brdovitom terenu – razmaci između redova ostaju uvijek jednaki, pošto ne može doći do promjene. Trenutno imamo vrlo dobra iskustva sa našom strojem Avatar 12.25 SD. Za međurednu obradu idealan razmak između redova iznosi 25 cm, konstrukcija sa jednom prečkom i velika radna širina. Tako su ispunjeni svi zahtjevi od sijačica.

Konvencionalna sjetva je idealno rješenje ako se dobrovoljno odričete upotrebe glifosata ili ako ga se u nekom trenutku budete morali odreći.

terraHORSCH: Na šta se kod konvencionalnog rada mora obratiti pažnja kada se radi o pritisku u gumama i radnoj širini?
Michael Horsch: Važno je voditi računa o odnosu širine pneumatika i širine radnog stroja, te o profilu guma i ukupnoj težini stroja.
Jedan od osnovnih principa kod konvencionalne sjetve je da udio stalnih tragova bude što manji. Iz toga se može izvesti zaključak da konvencionalna obrada ima smisla samo kod većih radnih širina. Trenutno za to nudimo strojeve radne širine od 10 m i 12 m, ali razmišljamo da ubuduće nudimo i radne širine počev od 8 m. Pored udjela traga je i utjecaj samog traga vrlo važan. Važno je koristiti optimalan pritisak u gumama ili alternativno traktore sa gusjenicama.